U radnoj sobi moje mlađe sestre, koja je prije godina i godina srednju stručnu spremu u radnoj knjižici zamijenila titulom akademskog grafičara, nema mnogo knjiga. Poneki izbor ljubavne poezije, monografije o Direru, Van Gogu i Maljeviču, nekoliko čuvenih, u Zagrebu tvrdokoričenih romana Agate Kristi, Saganov „Kosmos“, Lalićeva „Posljednja oaza“. I komplet „Igara prijestolja“.
Šok i nevera. Sestra jeste fan žanra, zajedno smo cijedili Kinga godinama, ali za ovu potajnu strast nisam znao. Popijem dva vinjaka i jedan deprozepam i velim ovako: nije baš da mi je jasna pomama za Martinovim djelom, ali da ne cjepidlačim. Nije mi bila jasna ni histerija oko Tolkinove trilogije sedmicu dana prije nego će u kina stići prvi dio gospodarske franšize, ali kako rekoh: da ne cjepidlačim. Svaka knjiga ima svoga čitaoca i dobro je da ima. Ako neko čita kundalini gurue, zašto ne bi i Martina?
Stvar počinje da se lomi onoga trenutka kada čestita HBO kuća 2011. godine kreće u producentski poduhvat vijeka. Sezona za sezonom klizi, armije fanova stasavaju, rađaju se serijski kritičari posvećeni samo jednoj temi. Stvar nepovratno odlazi u belaj onoga trenutka kada počinju da se pišu recenzije za trejlere pete, šeste ili sedme sezonu serije, kada kladionice u ponudu dana uvrste kvote za likove koji možda hoće-možda neće izginuti u narednoj epizodi i kada se strasni foloveri širom svijeta odluče da predviđaju kuda će i kojim stazama ova saga udariti.
I dok osma sezona otire čizmetine i samo što nije pokucala na naša vrata (možda i jeste, nisam pobornik spektakla), malo ko je primijetio da koncem maja u kina dolazi filmski nastavak jedne od ponajboljih serija svih vremena. Ponovo će Al Sverendžen obući prugasto odijelo, ponovo će Set Bulok stisnuti šerifske usnice do pucanja, ponovo će neokupana kurva Triksi leći na vreće sa dobroćudnim Jevrejinom Solom u magazi njegove firme. I šta sad meni ostaje no da se poklonim modernim vjetrovima i da razmotrim dolazak ovoga filma onako kako brojniji razmatraju dolazak nove sezone.
Trejler za film, dakle, traje 56 sekundi. Otvara ga glas Ala Sverendžena. Al je ostario. Kao i Set Bulok koji ima gušće i duže brkove. Alma Garet se vraća da uzme što joj je oteto. Bar se tako čini. Ali, u grad se vraća i zlikovac Herst da zadrži ono što je njegovo. I već tu, u trejleru, koji je više tizer, otkrivamo dramu filma (jer bez toga, eto, nikako ne bismo mogli da je naslutimo!) koja će, siguran sam, ponuditi malo više akcije staroga kova nego što nam je to prije deset i kusur godina dala serija.
Trejler je komponovan tako da nam predstavi sve poznate likove. Doduše, u trejleru se ne vide Dok Kokrejn, nema ni prvog pera Dedvuda, E. B. Farnum je takođe nevidljiv (ako se ne krije u ostavi), pa se postavlja pitanje da li su oni u međuvremenu zijanili ili nas to HBO samo golica filmskim perom po nestrpljivim tabanima, ali tom pitanju ćemo se svakako vratiti kasnije. U trejleru vidimo i jedan mrtvački sanduk, nekoliko potezanja pištoljem i vitlanje lasom, pa nema sumnje da ćemo, sukladno načelima Aristotelove poetike koju je kasnije razradio Hegel pozivajući se na dijalektički karakter umjetnosti, vidjeti malo više baruta i krvi.
Trejler je, dakle, kratak i ne otkriva mnogo. Sekvence traju dvije ili tri sekunde. Reditelj ne želi da otkriva više. Dovoljno mu je da Al iskrivi glavu sa terase „Dragulja“ ili da Triksi frivolno zadigne sada već mlohave sise. Nema dužih kadrova koji bi nešto naslutili i u tome se krije čar ove montaže koja podsjeća na Ejzenštajna i njegovu čuvenu tehniku slaganja pokretnih slika u savršenu kompoziciju. Nemoguće je. kad vam kažem, ne očekivati ovaj film, a mene što se tiče – ja ću ga gledati u svim terminima i u jednom i drugim kinu pod uslovom da u ovom drugom blato ne prska u oči tokom projekcije.
I tu dolazimo možda do najvažnijeg pitanja – da li je blato iz serije zadržalo isti karakter i u filmu? Kao što se ćerpiči lijepe glinom, tako su svi likovi u seriji bili povezani nesvakidašnjim blatom. Blato je u seriji metafora, dabome. I to nimalo prijatna metafora, ali ne treba zaboraviti da nas pojedini autori uvjeravaju da „blato pridonosi zdravlju kose i kože, a time i njihovoj ljepoti“, pa se živo pitam da li će filmsko blato umjeti da pjeva kao što je pjevalo serijsko? Bez blata ova serija ne biva. I to bez mnogo blata, a svakako je važno napomenuti da blato nastaje djelovanjem atmosferskih faktora na zemlju van vode koja se raspada na sitne čestice koje sadrže do 98 odsto anorganskih materija i manje od deset odsto vode.
Ko će zaspati zauvijek u blatu? Da li će producenti pobiti sve ili samo pak glavne zlikovce? Teško je to s ove distance reći. Ako serija bude imala fordovski kraj, što joj nikako ne želimo, jer jedini dobar Ford je auto, onda će d’izgine samo arhetipska hulja i nitkov Džordž Herst. Ali, s obzirom na to da su u trećoj sezoni u seriju uvedena i čuvena braća Erp, u obračunu bi mogao da padne i neko iz plejade „dobrih momaka“, na primjer Sol Star čime bi se ova serija i kvalifikovala kao antisemitska.
Povratak snažnih ženskih likova, kao štu su Alma Garet i kurva Triksi, daje filmu upečatljivu feminističku notu koja nam poručuje da je prvu ciglu u temelj svake civilizacije, pa i ove dedvudske, položila žena. Ukoliko reditelj, ipak, ostane vjeran sebi i prihvati surovost primordijalnog Divljeg Zapada kao njegovo jedino načelo, kai jedinu njegovu poetiku, jasno je da ćemo svi đuture prije završne špice otići na malo veću sahranu. Ostaje dilema šta će da se služi nakon mise za pobijene koji su Dedvodu vratili mir. Nadam se da ćemo to saznati u narednom trejleru.
Goran Dakić/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.