Kultni strip “Alan Ford”, čiji je prvi broj u Italiji izašao u maju prije 50 godina, odavno je na ovim prostorima stekao kultni status i vjerne obožavaoce.
Kao i nekad njegova britka satira se i dalje redovino citira, čak i među onim rijetkim koji ne znaju ko je Grunf, ali ne mogu da se ne slože sa njegovim glupavim, a istovremeno logičnim krilaticama, poput one da je “bolje ispasti budala nego iz voza”.
Legendarni Grunf
Izjave tog bivšeg pilota i beznadežnog pronalazač legendarne su među ljubiteljima stripa, štampaju se na majice po uzoru na Grunfa, razmjenjuju u razgovorima, “šetaju” u forumskim potpisima te se, kao i dijalozi među likovima, pamte, prepričavaju i, iako smo ih puno puta čuli, ne gube na duhovitosti.
“Ko leti vrijedi, ko vrijedi leti, ko ne leti, ne vrijedi”, “Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega”, “Bolje izdati knjigu nego prijatelja”, “Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti”, “Bolji je nečastan bijeg nego častan poraz” i “Bolje živjeti sto godina kao milioner, nego sedam dana u bijedi”, samo su neke od izjava tajnih agenata Grupe TNT koje su se, poput njihovih imena, ukorijenile u našem svakodnevnom govoru.
Politički nekorektni
U “politički nekorektnom” stilu stripa tako se ponekad neko malog rasta i velikog nosa naziva Bobom Rockom, mnogi će u svom radnom okruženju prepoznati ponekog Debelog Šefa ili Broja 1, koji uz pomoć “male crne knjižice” vuče sve konce, a nedvosmisleno je i o kakvom je poslovnom dogovoru riječ kada se spomenu one Sir Oliverove “Halo Bing, kako brat?” i “Cijena? Prava sitnica”.
Generacija koja je odrasla uz strip danas vjerovatno sve bolje razumije Jeremijinu jadikovku “boli me sve i još mnogo toga”, zna se da kada se za nekog kaže da ima “Superhikov dah” ne znači da miriše po ljubičicama, a jasno je i zašto korumpirani političari podsjećaju na svinjolike gradske čelnike iz stripa.
Njih je dvojica, a mi imamo Nenada Brixyja
Priču o nesposobnim tajnim agentima, koji skoro uvijek nekako ipak pobjeđuju u borbi protiv negativaca, osmislio je scenarista Luciano Secchi – Max Bunker, a izgled likovima dao je crtač Roberto Raviola – Magnus. Već i sam njihov potpis, Magnus&Bunker, sinonim je za taj strip, ali među poštovaocima sa područja bivše Jugoslavije, gdje se pojavio pojavio pola godine nakon italijanskog prvog izdanja, ravnopravno je i ime Nenada Brixyja, prevodioca i pisca kojem je ove godine 35. godišnjica smrti.
Nije važno učestvovati, važno je pobijediti
Svojevrsni fenomen tog stripa je u tome što je bio popularan samo u bivšoj Jugoslaviji i Italiji, a iako je slavna cvjećara smještena u New York, nikada nije preveden na engleski. U Francuskoj, Brazilu, Danskoj i drugim zemljama nije preživio više od nekoliko brojeva, dokazavši na svom primjeru tačnost poslovice Broja 1 da “nije važno učestvovati, važno je pobijediti”.
Velik dio zasluga za ovdašnji uspjeh pripisuje se hrvatskom prevodu (srpski prijevod prošao je neslavno), ali i specifičnostima ovih prostora o čemu je u knjizi “Cvjećara u Kući cvijeća” pisao Lazar Džamić. On kaže kako taj strip nije bio samo satirična kritika kapitalizma, već i svakog korumpiranog i nekompetentnog sistema, a nadrealna farsa koja je u njemu prevladavala ovdje je bila prepoznatljivi način života, dok je kroz karaktere glavnih likova, disfunkcionalne diletante koji ipak dočekaju svoj “happy end”, ljudima davao inspiraciju i nadu.
Popularnost i dalje traje
Iako je to bio satirički i crnohumorni prikaz društva, cenzori zemlje, u kojoj ona “Neprijatelj nikada ne spava” kao da se prirodno nadovezuje na fordovsku “Ko spava, nije budan”, nisu mogli preći preko nacističke niti koje su nevješto brisane ili precrtavane, jedna je visoko uzdignuta desna ruka čak bila prepravljena da stoji uz tijelo, a bila je i zabranjena čitava epizoda u kojoj se TNT-ovci nalaze sa Titom.
Uprkos tome što se država odavno raspala, popularnost stripa i dalje traje, o čemu svjedoče domaći internet portali sa oglasima, na kojima se pojedini raritetni rani brojevi, bez obzira što su izlizani i poderani, nude za nekoliko stotina maraka, dok italijanski originali dosežu i cijenu od par hiljada maraka.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.