Lijekove protiv masnoća – statine, uzima čak 25 miliona ljudi u svijetu, kako bi održali u granicama nivo holesterola u krvi. Kuba je, vjerovatno, jedina zemlja u svijetu u kojoj se ne propisuje ova grupa lijekova, već se protiv masnoća daje potpuno prirodan lijek dobijen iz šećerne trske.
Da li su Kubanci “pametniji” od ostatka svijeta, ili još sanjaju isti san kao Fidel Kastro i El komandante Če da siromašna Kuba na polju medicine postane Švajcarska?
Vjerovatno i jedno i drugo. Sve više novih studija, naime, pokazuje da holesterol kao izolovani faktor i ne povećava toliko rizik od moždanog i srčanog udara kao što se nekada mislilo. A, s druge strane, Kubanci nisu, bar još ne, upali u zamke potrošačkog društva.
– Kubanci nemaju reklame ni za mlijeko, ni za jaja, oni su vrlo organizovana zemlja. Svi lijekovi i svi suplementi moraju da prođu kliničke studije. Liječenje je za sve besplatno. Budžeti za zdravstvo su veći od budžeta za oružje. Kuba želi zdravu naciju i mnogo ulaže u preventivu – priča Zoran Vujović, zastupnik Instituta za molekularnu biologiju CIMAB iz Havane za zemlje bivše SFRJ.
Tokom 15 odlazaka na Kubu, Vujović kaže da je dobro upoznao tamošnji način života.
– Na Kubi nema pesticida, herbicida i mineralnih đubriva, sve što rađa nezagađeno je. Hrane se zdravo. Umjesto hljeba jedu kongi, mješavinu kuvanog crnog pasulja i riže. Očekivani životni vijek na Kubi 1960. godine bio je 60, a u SAD 70 godina. “Točak” se, u međuvremenu, okrenuo, pa je po projekcijama iz 2015. godine očekivani životni vijek na Kubi 79,5, a u SAD 78 godina. To je, prije svega, rezultat fantastične prevencije bolesti, na čemu Kuba mnogo radi.
Kubanci su, inače, vrlo restriktivni za farmakološke proizvode, ali voljni za lijekove na bazi prirodnih sastojaka.
– Iz pčelinjeg saća napravili su tablete koje regulišu gastro probleme izazvane stresom i otkrili da su one veoma dobre i za sprečavanje propadanja hrskavice. Ubacivanjem ozona u suncokretovo ulje napravili su preparat za kožne probleme izazvane gljivicama i bakterijama. Taj preparat je vrlo efikasan i protiv najtežih rana kod dijabetesnog stopala, sprečava širenje rane, a time i gangrenu – priča Vujović.
I Fidela Kastra su, izgleda, liječili preparatima na bazi bilja. Vujović kaže da su mu naučnici na Kubi pričali da su Kastru davali lijek na bazi drveta oringa, sličnog našem bagremu.
Istitut CIMAB, koji Vujović zastupa, zapravo je najpoznatiji po vakcini cimavaks protiv raka pluća. Ona se na Kubi daje već sedam-osam godina, tokom kojih je liječeno oko 10 000 pacijenata.
– Ta vakcina prvo je primenjivana samo u terapiji poodmaklog nemikrocelularnog karcinoma pluća. Kod pacijenata sa visokim epidermalnim faktorom rasta, stopa preživljavanja je fenomenalna. Među pacijentima koji su dobijali samo hemioterapiju petogodišnje preživljavanje bilo je dva-tri odsto, a u kombinaciji sa cimavaks vakcinom je poraslo na 23 odsto. Sada na Kubi cimavaks daju i pacijentima koji ne mogu da prime hemioterapiju i kod njih je i to besplatno – pojašnjava Vujović.
Američka agencija za lijekove FDA dozvolila je kliničko testiranje ove kubanske vakcine u Bafalu, država Njujork.
– To je prvi put da je američki centar dobio od FDA odobrenje da sponzoriše kliničko ispitivanje kubanske terapije na američkim pacijentima. Za mnoge i potvrda da Fidelov san da siromašna Kuba izmisli lijek koji bi koristio cijelom svijetu nije ostao neispunjen.
Otpor farmaceutskih kompanija
Vujović kaže da je BiH prva država u Evropi u kojoj je zvanično registrovana kubanska vakcina cimavaks: Multinacionalne kompanije čine sve da uguše kubansku vakcinu. Razlog je očigledan – terapija cimavaksom godišnje košta 19 000 dolara za jednog pacijenta, a lijekovi multinacionalnih kompanija po pacijentu koštaju i do 450 000 dolara godišnje.
Novosti
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.