Nekadašnji šef Kriznog štaba Srpske Autonomne Regije Krajina, Radoslav Brđanin, koji je odslužio 20 od ukupno 30 godina zatvora, na koliko je osuđen zbog ratnih zločina, još se nije dovoljno rehabilitovao, smatra Karmel Ađijus, predsjednik sudskog mehanizma koji je naslijedio Haški tribunal.
Brđanin je podnio zahtjev za puštanje na prijevremenu slobodu poslije isteka dvije trećine kazne. Ađijus je, kako je saopšteno iz Haga, smatrao da zbog ozbiljnosti zločina nije moguće njegovo puštanje na slobodu i da nije pokazao da se dovoljno rehabilitovao. To znači da Brđanin ostaje u zatvoru u Danskoj, kao i još petorica srpskih generala koji su iza rešetaka u zatvorima širom Evrope već proveli dvije trećine kazne, ali Hag ne želi da ih pusti na slobodu.
Time su im kazne produžene, iako su države u čijim zatvorima borave dale povoljna mišljenja, priznale njihovu resocijalizaciju i predložile da budu pušteni. Posljedica su suprotne odluke sudija, koje su prije mnogo godina donosile presude, i onih koji sada nadziru haške osuđenike.
Generali Radivoj Miletić, Sreten Lukić, Vlastimir Đorđević, Nebojša Pavković i Radislav Krstić su, pored Brđanina, i dalje na odsluženju haških kazni, iako se navršilo dvije trećine.
– Haški sud pokušava da nas podsjeti kakva mu je uloga i stav prema narodima iz bivše SFRJ. Očito je da samo Srbe ne puštaju na prijevremenu slobodu, onako kako je predviđeno pravilima. Činjenica je da je to diskreciono pravo predsjednika suda, ali nikada u praksi haškog suda nije se postavljalo to pitanje. Sada prvi put imamo situaciju da neće da puste osuđenike koji su ispunili taj uslov. To više nije diskreciono pravo, već zloupotreba prava predsjednika suda – rekao je za Politiku advokat Branko Lukić, branilac generala policije Sretena Lukića.
Ađijus, ukazuje Lukić, nije naveo nijedan razlog. Zahtevi stoje u fioci, ne rješava se ništa, a odbrani nije dostavljena odluka koja bi eventualno mogla da se osporava. U tome se, objašnjava advokat, sastoji zloupotreba prava.
– Ljudi koji služe haške kazne stari su i bolesni. Sreten je imao operaciju srca. Još prošlog maja je odslužio dvije trećine kazne. Teže mu pada svaki dan produžetka. On je planirao da izađe u maju 2019, znao je da su uslovi ispunjeni. Imao je primjerno ponašanje i povoljan stav poljskih vlasti – dodaje advokat Lukić.
Navodi da je, do najnovije prakse sudskog mehanizma, bio samo jedan slučaj da je osuđenik ostao u zatvoru duže od dvije trećine kazne. Riječ je o Vidoju Blagojeviću, kome je kazna produžena greškom norveških vlasti i to tada nije bila volja tribunala.
Sada se Srbima odbija ovo pravo, iako pravila nisu izmijenjena. Posljednji ko je pušten na prijevremenu slobodu prošle godine bio je Hrvat Valentin Ćorić.
Tokom 2019. godine isti uslov ispunio je i general Vlastimir Đorđević. Dugogodišnja praksa promijenjena je nakon što je takozvani Rezidualni mehanizam preuzeo brigu o sprovođenju haških presuda, ocjenjuje njegov branilac Dragoljub Đorđević.
– Sudije Mehanizma za međunarodne krivične sudove počele su da primenjuju kriterijume koji nikome nisu jasni. Mnogi koji su ispunili uslov nisu pušteni na prevremenu slobodu. Među njima je i Vlastimir Đorđević. Nemamo odluku zbog čega je odbijen – rekao nam je advokat Đorđević.
Nepisano haško pravilo bilo je da, ako nekoga hoće da osude na 10, izreknu mu kaznu od 15 godina zatvora, znajući da će posljednjih pet provesti na takozvanoj uslovnoj prijevremenoj slobodi, koju nikad niko nije prekršio, niti je iko vraćen u zatvor. Nakon zatvaranja tribunala, osnovan je jedinstven sudski mehanizam za bivšu Jugoslaviju i za Ruandu. Tada se dogodilo da je bivši predsednik Teodor Meron bio kritikovan da krši prava žrtava zločina u Ruandi zato što je njihove osuđenike puštao na prijevremenu slobodu. Neki poznavaoci haških prilika smatraju da je ovo jedan od razloga za novu praksu, u kojoj su Srbi kolateralna šteta. Jer, ne postoji nijedno obrazloženje da im se kazne produžavaju.
Uz to, haški tužilac Serž Bramerc u posljednje vrijeme počeo je da se izjašnjava o tome da li je saglasan da neko bude pušten ili ne, iako do sada sud nije tražio njegovo mišljenje. Pored toga, sudu se obraćaju i oni koji smatraju da imaju interes, pa je tako porodica braće Bitići, koji su ubijeni u Petrovom Selu 1999. godine, tražila da Vlastimir Đorđević ne bude pušten dok ne kaže imena ubica. Prištinsko pravosuđe tražilo je da sasluša Pavkovića u zatvoru, kako bi protiv njega sproveli novi postupak, kao i da on, čim odsluži dvije trećine kazne, bude prebačen direktno iz zatvora u Finskoj na Kosovo.
Ratku Mladiću pogoršano zdravlje
Advokat Branko Lukić, koji brani generala Ratka Mladića, kaže da je tražio odlaganje žalbene sjednice zakazane za 17. i 18. mart zbog Mladićevog lošeg zdravlja.
– On je veoma loše. Umara se i ne može da komunicira. Smatramo da nije sposoban da prisustvuje. Sud je odbio da se ruski ljekari uključe u liječenje. Oni su pregledali Mladića, ali im nisu odobrene nikakve invazivne metode kojima bi se došlo do tačnih nalaza. Nisu smjeli ni krv da mu izvade. Ljekari u Hagu nisu im dali da koriste njihov uređaj za EKG. Dostavili su falsifikovane rezultate sa snimanja mozga magnetnom rezonancom, izdvojili su sekvence koje pokazuju problem. Oni žele da prikriju da je njegovo zdravlje loše i zato ne dozvoljavaju pristup nezavisnim ljekarima, već samo onima koje oni plaćaju – navodi advokat Lukić.
Politika
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.