Brzina kojom se električar Goran Knežević (33) iz Gradiške penje na banderu, za njegove kolege iz cijele Krajine je nedostižna a za ostale, za navijače, komšije i prijatelje, veoma impresivna.
On je na nedavnom takmičenju Elektrokrajine u Tesliću, ubjedljivo postao prvak u ovoj disciplini. Knežević se za dva minuta i pet sekundi popeo na banderu visoku osam metara, što je uključivalo bušenje rupe na vrhu, postavljanje metalne konzole i povratak na početnu poziciju.
Goranovi najveći konkurenti iz Čelinca i Teslića, imali su duplo lošije vrijeme.
– I na prethodnom takmičenju, prije četiri godine, bio sam prvak u ovoj disciplini. To mi, nekako, ide. Uvježbao sam radeći u jednom laktaškom preduzeću, gdje sam se svakodnevno penjao na mnogo više stubove, nebu pod oblake. Više vremena proveo sam na svakojakim stubovima nego na zemlji – ispričao je Knežević za Srpskainfo svoja električarska isksustva.
Kada je, prešao u Radnu jedinicu „ElektroKrajine“ u Gradšcii te raspoređen na poslove održavanja mreže niskog napona, bilo mu je mnogo lakše.
– Tada sam se, među kolegama, osjećao superiorno u penjanju na banderu, vještini i brzini. Naravno, treba imati i fizičke predispozicije, ne može baš svako da radi ovaj težak i veoma odgovoran posao, ne može biti tako brz i skoncentrisan. To je sprega više vještina i snage – smatra Goran Knežević, porijeklom iz Slavonskog Broda a sada nastanjen u Čatrnji kod Gradiške.
Goranov uspjeh nije prošao nezapaženo u preduzeći ali i u mjestu u kojem živi sa porodicom, suprugom i dvoje djece.
– Pripremam se za skorašnje republičko takmičenje. Nadam se da ću i tu biti prvak, mada se nikada sa sigurnošću to ne može tvrditi. Mojim ukućanima i prijateljima je drago zbog mog uspjeha. Svakodnevno slušam mnogo pohvala, podršku ali i svakojake komentare, često veoma duhovite. Neki kažu, kada bi penjanje na baderu postao olimpijski sport, ja bih se sada pripremao za Olimpijadu u Parizu za dvije godine, jer sam, po prilici, ispunio normu a ne bih visio u Turjaku na banderi – šaljivo o svojoj disciplini priča mladi električar koji je svome poslu veoma posvećen.
Zavolio je ovaj zanat još u djetinjstvu.
-Taj posao mi se dopada, radim sa zadovoljstvom, ništa mi nije teško… Svjestan sam odgovornosti u svakodnevnim zadacima, jer tu ne smije biti greške. Zadovoljan sam, posebno kolegijalnošću i odnosom među radnicima, povjerenjem… To je veoma važno, čak najvažnije u ovom poslu – objasnio je Goran suštinu električarskog zanata.
Trening
Da bi postigao što bolji uspjeh na takmičenjima, Gorana podstiču i njegove komšije u Čatrnji, mjestu u kojem, na električnim stubovima, ima veliki broj rodinih gnijezda.
– Gdje god je potrebno podesiti rodino gnijezdo, da ne zapinje za žice, vratiti mladunče koje ispadne ili se popeti na stablo, obrati neku voćku koju niko drugi ne može da dohvati, uvijek mene zovu. Kažu, hajde ti Gorane, za tebe je dobar trening a za rode ili za narod, dobra korist – šaljivo, svoju svakodnevicu opisuje Goran Knežević, jedini prvak iz Čatrnje, u bilo kojoj sportskoj ili rekreativnoj disciplini u istoriji ovog sela kod Gradiške.
Srpskainfo
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.