Ukoliko se Veliko vijeće suda u Strazburu pozitivno odredi prema predstavci Udruženja “Oduzeta imovina” iz Novog Sada, u kojoj se traži da ovaj sud ujednači svoju sudsku praksu u tumačenju ljudskih prava, to bi moglo otvoriti proces da svi oni koji su do 1991. imali neku imovinu u Hrvatskoj konačno vrate u svoj posed.
Kaže ovo za “Glas Srpske” advokat i predsjednik ovog novosadskog udruženja Zoran Ristić, navodeći da, i pored svih dosadašnjih čudnih i nerazumnih odluka, vjeruje da će ovaj sud ispraviti tu grešku, te uvažiti ovaj zahtjev, koji bi ispravio veliku nepravdu počinjenu prema prijeratnim vlasnicima imovine u Hrvatskoj.
– Taj zahtev smo podneli Komitetu za ljudska prava Saveta Evrope. Iz neslužbenih izvora sam dobio informaciju da je on nedavno naložio Velikom veću suda u Strazburu, koji čini 17 sudija, da razmotri ovaj zahtev sa aspekta primene zajedničkog materijalnog prava. Da ono bude identično. Verujem da bi Veliko veće već do kraja ove godine trebalo da se izjasni o tome – kaže Ristić, dodajući da veliki broj građana i preduzeća sa prostora nekadašnje Jugoslavije godinama bezuspješno pokušava da dođe do svoje imovine vrijedne više od deset milijardi maraka.
Kako je pojasnio, u zahtjevu su navedena dva slična slučaja u kojima se Sud u Strazburu izjasnio na različite načine – u prvom pozitivno u korist tužioca, dok se u drugom proglasio nenadležnim.
Ristić podsjeća da je ovaj sud tokom prošle godine naložio da se sruši Pravoslavna crkva u selu Konjević Polje kod Bratunca, koja je sagrađena 1993. na imanju Fate Orlović. Sud je, kako kaže, prihvatio raspravljanje o meritumu u predmetu “Orlović”, iako je BiH prišla Savjetu Evrope 2001.
– Potpuno suprotan stav su izneli prema predstavkama firmi iz Srbije i BiH. To najbolje možemo videti na primerima preduzeća “Mladost turist” ili “Neimar”, koja su tražila povrat svoje predratne imovine u Hrvatskoj, a koja im je nasilno oduzeta u proteklom periodu. U ovim slučajevima sud se proglasio nenadležnim i odbio da raspravlja o našim predstavkama, uz obrazloženje da je Hrvatska “čin otimanja učinila 1991. godine, a Savetu Evrope prišla 1997. godine”. Kako je moguće da isti sud zauzima različite aršine. Da li je to Hrvatska povlašćena pred ovim sudom – zapitao se Ristić.
Hrvatske vlasti, naime, već decenijama ignorišu Međunarodni sporazum o sukcesiji, odnosno Aneks G Sporazuma, u kojem je navedeno da će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine, biti priznata, zaštićena i vraćena od strane te države.
Umjesto toga, Hrvatska je prije nekoliko godina donijela Zakon o upravljanju državnom imovinom, kojim je, u stvari, svu ovu spornu imovinu proglasila državnom, nakon čega je krenula da najatraktivnije objekte izdaje pod zakup, odnosno koncesiju na period od 30 godina.
– Taj proces nikada nije zaustavljen. Navešću vam najsvežiji primer. Jedan privatnik iz Gruda uložio je ogroman novac u kupovinu, odnosno zakup hotela na Makarskoj rivijeri. I to ništa ne bi bilo sporno da se ne radi o imovini koja pripada “Elektroprivredi BiH”. Koliko mi je poznato, hrvatske vlasti su na jednoj od poslednjih licitacija ponudile i hotel Jugobanke u Dubrovniku – naveo je Ristić.
Tužba teška 200 miliona evra
Uz brojne tužbe kompanija iz Srbije i BiH, koje hrvatski sudovi odbijaju, Hrvatska se prije nekoliko godina suočila i sa arbitražnom tužbom kanadskog državljanina Hakona Korsgarda, jer mu nije omogućeno sticanje prava vlasništva na nekretninama koje su ranije bile vlasništvo preduzeća iz Srbije. Ovaj Kanađanin, koji je kupio ili dobio cesijom oko 150 nekretnina na Jadranu koje su nekada gradile ili koristile srpske kompanije, sada traži odštetu od čak 200 miliona evra od Hrvatske, koja je te nekretnine proglasila svojim vlasništvom 1992.
– Ukoliko on pobedi, Hrvatska će se zbog svoje dosadašnje politike naći u velikom problemu – smatra Ristić.
Glas Srpske
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.