Na današnji dan 1929. godine u Erdeviku rođena je Mira Banjac, legendarna jugoslovenska pozorišna, filmska i televizijska glumica.
U karijeri koja traje duže od sedam decenija odigrala je više od 300 uloga i dobila 30 prestižnih nagrada.
Umjetnica koja je svojim rolama spojila dva vijeka obilježila je istoriju balkanske kinematografije uglavnom igrajući majke, tetke i bake, prenosivši na filmsko platno i televizijski ekran i ljepotu i muku životnih uloga većine žena.
Topla, brižna i nježna, opora i drčna, naivna i premazana, ranjiva i beskompromisna, krotka i eksplozivna, meka i stroga…, sve to je Mira Banjac na filmu, televiziji i „daskama koje život znače“. U privatnom životu i odnosu prema ulogama koje je maestralno odigrala oduvijek je bila skromna, iako joj impoznatna umjetnička zaostavština daje za pravo da bude potpuno drugačija.
Glumcima je lako da dočaraju ulogu pozitivca ili negativca, svejedno. Najteži zadatak je da upečatljivo i vijerno odigraju običnog čovjeka u takozvanim malim ulogama. Mira to decenijama radi s nevjerovatnom lakoćom, na način koji plijeni i koji se pamti. I čini se da baš na tom terenu njena izvorna skromnost i beskrajna posvećenost poslu imaju najveće zasluge.
Teško djetinjstvo
Rođena je rano ujutro, uz zvuke pleh-muzike vatrogasnog orkestra koji je igrom slučaja došao pod prozore njene majke Olge. Ljepotica iz ugledne vojvođanske porodice udala se za Teodora, potomka srpskih iseljenika iz Sjedinjenih Američkih Država. Olga nije znala ni riječ engleskog, a Teodor ni riječ srpskog. Natalija, baka po ocu, dovela je sina u Srbiju kako bi se oženio.
Brak je potrajao svega četiri godine. Po povratku u Detroit poslao je karte supruzi Olgi i ćerki Miri da mu se pridruže u „obećanoj zemlji“, ali su Olgina braća stavila veto. Nedugo zatim, Olga se vratila u kuću svoje braće, a Mira je ostala da živi sa babom i tetkom po ocu. Česti sukobi žena uz koje je odrastala činili su da mala Mira s posebnom radošću iščekuje svaki susret sa majkom.
Baba je, prisjećala se Mira, bila „velika hohštaplerka“, „izuzetno preduzimljiva žena koja je voljela kocku i zgrnula velike pare krijumčareći alkohol za vrijeme prohibicije“. Upravo zbog nje i tetke Mira nije poželjela da uči engleski. Da je bilo drugačije, ko zna kako bi izgledao život najvoljenije majke i bake naše kinematografije.
U „tuđoj koži“ od malih nogu
Zbog djetinjstva koje je bilo drugačije od djetinjstva njenih vršnjaka, Mira je od školskih dana stvarala svoj svijet. Na nastavu je dolazila sa kukuruznom svilom u kosi, a drugarici koja joj je pozajmila bicikl priredila je malu klovnovsku predstavu.
U autorizovanoj biografiji „Ne daj se“ koju je napisala Tatjana Nježić, Mira je otkrila da je „sve to bio inat, samoodbrana, njen način da kaže – ne dam se uprkos svemu“.
Veliku ljubav prema glumi prepoznala je i podržavala Mirina učiteljica Živka Rađić. Kad je već postala poznata u svijetu glume, prilikom posjete selu Mira je na poklon od voljene učiteljice dobila, kako kaže, jedan od najvrjednijih poklona u životu – teglu kompota od višanja.
U vrijeme Drugog svjetskog rata četiri godine bila je razdvojena od majke. Ne zna se kojoj je ta razdvojenost teže pala; zbog zatvaranja granica Mirina majka ostala je u Beogradu, a Mira u Erdeviku.
Prvi put je stala na scenu 1945. u Hrvatskom narodnom kazalištu, kad je na priredbi recitovala pjesmu o Zagrebu koju je napisao anonimni vojnik iz Šibenika.
Bila je u prvoj generaciji glumaca sa diplomom Državne glumačke škole u Novom Sadu 1950. godine. Diplomirala je u klasi Jurija Rakitina i prvih 15 godina provela je kao pozorišna glumica. U intervjuu „Politici“ otkrila je da je upravo od profesora Rakitina naučila važnost epizodne uloge:
– Godinu dana nas je učio samo epizodnu ulogu. Govorio je: „Ko ne zna epizodu da igra, taj neće znati ni veliku ulogu.“
Ovu lekciju Mira je maestralno naučila.
U Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu radila je bezmalo dvije decenije, od 1951. do 1970. godine.
Prvu televizijsku ulogu dobila je 1964. u filmu „Boj na Kosovu“. Igrala je „rame uz rame“ sa već tada velikim glumačkim zvijezdama – Oliverom Marković, Darom Čalenić i Mijom Aleksićem. Tri godine kasnije uslijedilo je prvo glumačko priznanje – Sterijina nagrada za ulogu u predstavi „Traktat o sluškinjama“.
Po prelasku u Beograd 1970. godine postala je članica “Atelja 212”. Iste godine dobila je još jednu Sterijinu nagradu, a 1972. stigla je i „Statueta ćuran“ na Danima komedije u Jagodini.
Kroz karijeru koja traje više od sedam decenija dobila je sve glumačke nagrade koje postoje na ovim prostorima.
„Radovan Treći“
Čak i oni koji nikada nisu kročili u pozorište, tiskali su se 1973. ispred “Ateljea 212” kako bi kupili kartu za „Radovana Trećeg“, kultnu predstavu o kojoj je brujala cijela bivša Jugoslavija. Mira Banjac igrala je Katicu, ćerku Zorana Radmilovića koja radi kao vozač hladnjače i zviži za djevojkama ne bi li ocu nadomjestila nedostatak sina.
Pozorišni život „Radovana Trećeg“ bio je drugačiji od svih predstava zbog Radmilovićevih improvizacija koje su njegovim kolegama na sceni nerijetko zadavale muke i izazivale salve smijeha. U jednoj od tih improvizacija Mira se zacenila od smijeha i u trenutku zaboravila tekst. Uz buljuk psovki Radmilović joj je „obećao“ da će je „vratiti u Novi Sad“.
– Letiće ona meni u Srpsko narodno pozorište – „ljutio“ se Radmilović dok se kompletna glumačka postava zajedno sa Mirom od srca smijala.
Zlatna trojka
Kad su je 2014. obavijestili da će dobiti nagradu „Žanka Stokić“ u Narodnom pozorištu u Beogradu i pitali koga bi voljela da pozovu u goste, bez razmišljanja je navela Zorana Radmilovića, Danila Batu Stojkovića i „njenu Ružu“, odnosno Ružicu Sokić.
– Odlazak tih nekoliko ljudi ozbiljno je osiromašio moj život – rekla je Mira Banjac za „Blic“.
Sa Batom Stojkovićem igrala je u filmu „Balkanski špijun“.
– Tokom snimanja napravio mi je stotinu neprijatnosti, ne želim ni da pričam o njima. Ali na kraju klekne, poljubi mi ruku, donese veliku korpu cvijeća, čokoladu. Batu ko je volio, volio ga je. Na takve je prosipao svoju ljubav – ispričala je Mira za „Kurir“.
Uloge za nezaborav
„Vruć vetar“, „Lov u mutnom“, „Majstori, majstori“, „Priče iz radionice“, „Doktorka na selu“, „Sjećaš li se, Doli Bel“, „Varljivo leto ’68“, „Lepota poroka“, „Đekna još nije umrla, a ka’ će ne znamo“… U pretposljednjoj deceniji prošlog vijeka Mira Banjac odigrala je čak 52 uloge, ne računajući one u teatru.
U posljednjoj deceniji 20. vijeka nastavila je dominaciju pred kamerama: „Posljednji valcer u Sarajevu“, „Sveto mesto“, „Nož“, „Oriđinali“, „Do koske“, „Bure baruta“, „Lepa sela lepo gore“, „Porodično blago“…
U novom milenijumu gledali smo je u „Seljacima“, Sve je za ljude“, „Lisicama“, „Stižu dolari“, „Mješovitom braku“, „Vratiće se rode“, „Jagodićima“, „Biseru Bojane“, „Mamarošu“, „Beloj lađi“, „Koncentriši se, baba“, a televizijska publika posljednjih mjeseci uživa u načinu na koji Mira dočarava lik Amerikanke Žake u „Igri sudbine“.
– Ja nisam bila atraktivna glumica, nikada nisam bila zvijezda – ispričala je Mira Banjac za hrvatsku “Gloriju” 2020. godine.
– Postupno sam se razvijala, kao reka ponornica. Ja sam mala, niska rastom, nemam nijednu harizmatičnu crtu, i morala sam svojski da se trudim sa svojim kratkim rukama, kratkim nogama i malim očima. Nikad nisam rekla režiseru ili kamermanu: “Molim vas, dobro me snimite!”. Znala sam da se “poništim” za svaku ulogu, bez imalo kompleksa i taštine. Kako sam karakterna glumica, rano sam shvatila da je to ono čemu bi trebalo da težim. Jedino je moja majka patila zbog toga što su moje kolegice Ružica Sokić i Vera Čukić lijepe i dotjerane, a ja mala i neugledna. Ali, Bog me je poštedio taštine da ne zavidim lijepim glumicama s dugim nogama. Nikada nisam tražila ulogu. I nikada mi ništa nije uskraćeno. Uvijek su me našli, a kad me reditelji zovu, znam da sam im potrebna. Nisam konfliktna osoba, i za 45 godina u pozorištu nisam se posvađala ni sa jednim kolegom.
Privatni život
Mira Banjac iza sebe ima jedan brak i jednog sina. Udala se neposredno po završetku studija za inženjera šumarstva Andreja Jovanovića. Dobili su Branislava i razveli se poslije pet godina braka, ali su do kraja ostali u dobrim odnosima.
Iako joj je gluma donijela veliku popularnost i mjesto u srcima svih koji su je makar jednom gledali na filmu, televiziji ili u pozorištu, posao koji je odabrala i u kom ostavlja neizbrisiv trag nije je poštedio teških trenutaka. Zbog angažmana u Poljskoj 1962. godine nije stigla da se oprosti od voljene majke Olge koja je preminula od srčanog udara.
Finansijska kriza u koju je upala sredinom osamdesetih primorala ju je da pozajmi novac od zelenaša. Pritisnuta problemima koji prate takvu tešku i nezadivnu odluku, Mira je pomišljala na najgore. Ali, sudbina je, na sreću, imala drugačije planove.
Baš u trenutku kad je razmišljala o tome da napiše oproštajno pismo, stigla je ponuda da odigra ulogu Marije u istoimenoj TV seriji, praćena višemilionskim ugovorom i razrješenjem finansijske nevolje u koju je silom prilika zapala.
Rođendan sa sinom
Građanski rat koji je poškropio krvlju zemlju u kojoj je gradila karijeru nije okrznuo raskošnu umjetničku zaostavštinu velike Mire Banjac. Bila je i ostala voljena, cijenjena i poštovana „od Vardara pa do Triglava“.
Na snimanju filma u Sarajevu 2019. proslavila je 90. rođendan. Članovi ekipe priredili su joj zabavu i donijeli nekoliko torti. U svom stilu, našalila se da ima toliko torti da bi mogla i da se uda, ali da joj je, ipak, za udaju još rano.
Upravo taj vedri duh, optimizam i ljubav prema svijetu drže je mladom i danas, kad je zakoračila u novo ljeto života. Ljubav koju nesebično pruža i ljubav koju dobija svaki put kad krene na pijacu, u grad, na televizijski set.
Tako provodi i današnji rođendan – malo ćaskajući sa prodavcima na pijaci, malo više u društvu sina Branislava i dragih prijatelja. Prethodna dva dana provela je radno, na setu.
– Mama je dvije noći bila na snimanju – kaže za Ona.rs Branislav Jovanović, sin Mire Banjac.
– Jutros je otišla na pijacu, pa idemo na gala ručak u jedan novosadski restoran. To će biti moj poklon mami za rođendan, uz želje da ga zajedno slavimo i u godinama koje dolaze.
Slavljenica je, kao i uvijek skromna i nema mnogo želja.
– Sebi sam poželjela samo da budem zdrava, da mogu da radim i da nikada ne mirujem, a ne da me zalivaju kao biljku – kaže Mira Banjac za Ona.rs.
Telegraf
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.