Javni interes i interes javnosti nisu isto. Pojednostavljeno, javni interes je da se izgradi neki auto-put, energetski objekat, sportski teren ili neki drugi infrastrukturni objekat, a interes javnosti je da ZNA koliko košta izgradnja, ko gradi, pod kojim uslovima itd.
Kada je riječ o izgradnji sportske dvorane u Banjaluci za potrebe teniskog turnira „Srpska open 2023“ nije definitivno ustanovljeno da je to u javnom interesu, jer postoji dosta disonantnih tonova kada je riječ o izgradnji. Kritike su najsličnije kritikama vezanim za izgradnju famozne garaže za potrebe Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske koje glase otprilike „potrebna je garaža, ali ima mnogo prečih stvari koje nedostaju UKC-u RS“. I u pravu su, jer ima mnogo prečih stvari, bez obzira što je i problem nedostatka parking mjesta ispred UKC-a zaista hroničan i iz dana u dan zbog povećanja broj automobila postaje sve veći.
Isto je i sa izgradnjom sportske dvorane sa teniskim terenima za potrebe prvog ATP turnira s ove strane Drine. Ruku na srce, mnogo manje je onih koji su spremni glasno da kažu da nam „pored hiljadu problema i nije baš trebao Đoković sa turnirom koji će nas koštati milione i milione“, nego onih koji glasno negoduju zbog izgradnje garaže vrijedne nekoliko desetina miliona maraka.
Ali i da se ogromna većina (nikada neće svi) složi da je opravdano izgraditi tu sportsku dvoranu i da je to javni interes, ostaje ono što smo rekli da se zove interes javnosti. A to, slagali se neki ili ne, podrazumijeva odgovore na sva ona pitanja koja postavlja ostrašćeni narodni poslanik iz Hercegovine koji veoma često pretjera u svojim kritikama, ali u ovom slučaju postavlja suvisla pitanja.
Dakle, pod kojim uslovima se gradi, da li je zakonito da sve finansiraju Vlada RS i najviše grad Banjaluka, a da se zakon o javnim nabavkama zaobilazi time što je formalni nosilac projekta Teniski savez RS? Dalje, koliko će sve koštati, da li će grad zadužiti pet, 15 ili 25 miliona KM? Pri tome nije beznačajno ni ko će imati posljednju riječ kada se radi o tom zaduženju i ko će potpisati tu odluku – gradonačelnik ili predsjednik gradske skupštine (koga nema i od koje funkcije bježe svi odbornici SNSD-a).
Interes javnosti je da zna kako su angažovani izvođači radova i da li su te firme zaista u vlasništvu ili suvlasništvu visokih političkih funkcionera i članova njihovih porodica (što samo po sebi nije sporno, ali…), kao i da tačno i precizno zna ko će biti vlasnik i ko će upravljati novom sportskom dvoranom? Da li će objekat biti samoodrživ ili će skončati kao Akvana, pompezno najavljivani projekat bivše gradske administracije koji grca pod teretom dugova? Hoće li dvorana poslužiti za jednokratnu ATP upotrebu ili će Banjaluka ući na mapu stalnih organizatora međunarodnog teniskog turnira?
Na kraju krajeva osnovno pitanje glasi: – Bez kojih dozvola i mimo kojih regulacionih planova se gradi dvorana i kako je to uopšte moguće? Na to se nadovezuje i ko bi snosio odgovornost u slučaju da, daleko bilo, neko strada na gradilištu na kojem se gradi, sve su prilike, nelegalan objekat?
Sve su to, dakle, pitanja bez odgovora na koja javnost zaslužuje odgovore bez obzira da li pripada onom dijelu koji podržava izgradnju i na ovakav način ili onom koji insistira na zakonitosti i procedurama.
Elem, ja lično i naravno Bobi, pripadamo onom dijelu javnosti koji smatra da je centralno spomen obilježje poginulim borcima Vojske Republike Srpske odavno trebalo da bude sagrađeno i po procedurama i bez poštovanja procedura. A zbog toga što to još nije urađeno najprigodnije je citirati Novaka Đokovića i ono što smo mu svi pročitali s usana u finalu ovogodišnjeg Australija opena.
Svaka čast i Đokoviću i ATP turniru, al’ odavno ste vi pobrkali prioritete. I stavili lični interes na prvo mjesto. I ubijedili narod da se za lopova ne kaže da je „ukr'o“, već da se „snaš'o“. Mm!
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.