Oči mogu da otkriju mnogo o opštem stanju i zdravlju mozga. Problemi sa očima mogu da pokažu i najranije znakove opadanja kognitivnih kapaciteta.
Najnovije studije pokazuju da gubitak vizuelne osjetljivosti može da predvidi demenciju 12 godina prije nego što je dijagnostikovana.
Istraživanje u Norfolku u Engleskoj obuhvatilo je 8.623 zdrave osobe i pratilo ih tokom mnogo godina. Do kraja studije, 537 ljudi je oboljelo od demencije, pa su naučnici mogli da prate koji su faktori prethodili dijagnozi, piše RTS.
Početkom studije od svih učesnika je zatraženo da obave test vizuelne osjetljivosti. Morali su da pritisnu dugme čim su vidjeli kako se trougao formira u polju pomjerajućih tačaka. Ljudi koji kasnije razvili demenciju sporije su uočavali trougao na ekranu od ljudi koji kasnije nisu oboljeli.
Vizuelni problemi mogu da budu rani indikatori opadanja kognitivne funkcije jer toksični amiloidni prakovi, odnosno naslage povezane sa Alchajmerovom bolesti, mogu prvo da utiču na dijelove mozga zadužene za vid, a posljedično da dijelovi mozga povezani sa memorijom vremenom postanu oštećeni.
Zbog toga, testovi vida mogu da otkriju deficite prije nego što počnu problemi sa pamćenjem.
Postoji još nekoliko drugih aspekata vizuelnog procesuiranja povezanih sa Alchajmerovom bolešću, poput sposobnosti da se primijećuju obrisi objekata (osjetljivost na kontrast) kao i razaznavanja između određenih boja (sposobnost da se razazna plavo-zeleni spektar je umanjena u ranoj fazi demencije).
Ovi simptomi mogu da utiču na ljude bez da su oni odmah svjesni.
Još jedan rani znak Alchajmerove bolest je slaba “inhibitorna kontrola“ u pokretanju očiju, pri čemu ometajući stimulansi više drže pažnju. Ljudi sa demencijom čini se da imaju problem sa ignorisanjem ometajućih stimulansa, što može da se pokaže kao problem kontrole pokretanja očiju. To može, primjera radi, i da dovede do većeg rizika od saobraćajnih nesreća.
Prepoznavanje lica
Postoje i neki dokazi koji ukazuju da ljudi sa demencijom neefikasno procesuiraju izgled lica ljudi koje upoznaju. Drugim riječima, ne prate uobičajen način “skeniranja“ lica ljudi sa kojima pričaju.
Zdravi ljudi to rade primijećivanjem očiju, pa nosa i usta. Pravimo ovakav vizuelni otisak kako bismo ga zapamtili. Iako mnogi od nas nisu svjesni toga, neki ljudi mogu i da prepoznaju kada osoba sa kojom pričaju to ne radi.
Doktori koji rade sa ljudima sa demencijom mogu da prepoznaju da neko ima demenciju čim ih upoznaju. Ljudi sa demencijom često djeluju izgubljeno, zato što ne pomijeraju oči svrsishodno kako bi “skenirali“ okolinu, uključujući i lica ljudi koje su tek upoznali.
Zbog toga kasnije imaju problema sa prisjećanjem i prepoznavanjem ljudi koje su tek upoznali, jer nisu napravili dobar vizuelni otisak. Problem neprepoznavanja ljudi može da bude više povezan sa neefikasnim pomijeranjem očiju, a ne toliko sa pamćenjem.
Da li pomijeranje očiju može da popravi pamćenje?
Pošto je vizuelna osjetljivost je povezana i sa sposobnošću pamćenja, naučnici takođe testiraju da li veće pokretanje očiju može da popravi pamćenje.
Prethodna istraživanja o ovome dala su različite rezultate, ali neke studije su utvrdile da pokretanje očiju može da poboljša memoriju. Tako ljudi koji više gledaju televiziju i čitaju dosta imaju bolje pamćenje i manji rizik od demencije od onih koji to ne rade.
Takođe, čitanje je često povezano i sa dužim periodom provedenim u obrazovanju. Dobro i kvalitetno obrazovanje obezbjeđuje mozgu “rezervni kapacitet“ pa kad su veze u mozgu oštećene, negativni rezultati su manji.
Neke studije, iako ograničene, su pokazale da brzo pokretanje očiju sa lijeve na desnu stranu ili sa desne na lijevu (dva pokreta po sekundi) može da poprave autobiografsko pamćenje.
RTS
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.