Una je jedna i jedina. Una pripada svima. Upravo s ciljem zaštite ovog dragulja prirode, rijeke Une, osnovano je udruženje građana Buk. Na javnoj tribini upriličenoj u Donjem Lapcu, osnovači ovog udruženja, pojasnili su okupljenim građanima šta su ciljevi njihove borbe.
– Naša Udruga za zaštitu rijeke Une Buk je osnovana sa ciljem zaštite rijeke Une. Primarno, naš cilj je Štrbački buk, kao što mi ovdje kažemo – dragulj i biser našeg kraja. Dakle odlučili smo se okupiti kako bismo konačno riješili problematiku privatizacije i uzurpiranja Štrbačkog buka, pa čak i devastacije, koja je sada uzela maha i prilično je velikih razmjera. Sve je baš vidljivo kada se pogleda sa bosanske strane – kaže predsjednica Udruge, Jovana Rašeta.
U borbu je krenulo 11 osnivača udruženja. Ali kako rekoše, nadaju se podršci svojih sugrađana, i svih ljubitelja prirode, svih onih koji zaista vole rijeku Unu.
– Nas 11 se našlo, u cijeloj ovoj priči, i ja imam običaj reći da je svako doveo nekoga. Sada nas je već dvadesetak i naravno, očekujemo da se lokalno stanovništvo aktivira – kaže Rašeta, podsjećajući da je to pošlo za rukom, ljetos, aktivistima na izvoru rijeke Une koji su građanskim aktivizmom spriječili gradnju mHE.
Da bi problem uzurpacije Štrbačkog buka bio riješen, na tome moraju raditi svi, čulo se na tribini u Donjem Lapcu. Reakciju institucija, za sada ne očekuju, jer kažu ni do sada je nije bilo.
– Ne mogu se prebrojati prijave koje su podnesene Hrvatskim vodama, Željeznicama, državnom inspektoratu, pogotovo je na tome bio istrajan naš kolega Mićo Martinović. Brojne su prijave, ali institucije reagirale nisu. Iako je neko negdje rekao da ne podržava neposluh građana, ja negdje mislim da se ovakve stvari samo neposluhom građana rješavaju, dok god ne izađemo na ulice, dok god ne protestujemo, mi ovo izgleda ne možemo riješiti. Tako da ne očekujem reakcije institucija do onog momenta dok ljudi ne završe u medijima – kaže Rašeta.
Niko potpuno pouzdano ne može reći šta se tu stvarno dogodilo, pa čak ni oni koji cijeli slučaj prate od samog početka. Jedan od njih je Mićo Martinović, nekadašnji kajakaš a sada rafter. Zaljubljenik u rijeku Unu. Pravna borba ovdje nije dala rezultate čulo se na tribini. Inititucije su se uglavnom sklanjale ili su prebacivale lopticu, kaže naš sagovornik.
– Znate šta, ja želim vjerovati da postoji pravna država i da postoje institucije. Međutim sama moja Udruga kojoj sam ja predsjednik, plus privatna lica, poslate su na desetine dopisa, to se radi o lokalnim institucijama, inspekcijskim koje se nalaze u Gospiću i republičkim i tako dalje, zatim Vodoprivreda, Hrvatske željeznice, Željeznice Federacije BiH itd. Mi smo dobili dojam da se tu samo loptica prebacije s jedne strane na drugu. Vrijedi istaći samo reakciju Željeznica Federacije BiH koja je promptno reagovala i poslala obimnu dokumentaciju kojom se hronološki pojašnjava šta se tu zapravo desilo, gdje su sve to poslali Pograničnoj policiji. Jer, ono što je nevjerovatno u cijeloj priči, gdje bi neke države čak i burno reagovale, jeste činjenica da je pomjeranjem nasipa unutar rijeke došlo do promjene državne granice. To je vrlo osjetljivo pitanje. Mnoge države bi tu stvarno vrlo burno reagovale, jer time država pokazuje da štiti svaki kvadrat svoje teritorije. Ovdje se to nije dogodilo – kaže Martinović.
Sve je ovdje obavijeno velom tajne. Kaže nam to Nikolina Vilupek, članica Udruge za zaštitu rijeke Une-Buk. Ono što je za sada potpuno jasno je da se na tom dijelu Štrbačkog buka, kako je rekla na tribini, sasvim sigurno dešava ekocid.
– Jedan gospodine je odlučio da će tu posaditi arboretum, koji to nije, samoproglasio je nacionalni park koji to nije. Dopustili su sebi da sade tamo nekakav vrt, dovoze nekakve sadnice, za koje ne znamo odakle su, da li sa sobom donijele nekakve štetnike, kao što to obično bude. Imamo tako za primjer jedna vrijesak koji jeste ovdje autohton, jer ga možemo pronaći po obroncima naše Plješevice, ali njemu prirodno mjesto nije uz rijeku Unu. On je sada došao na stanište na kojem sada ima puno bolje uvjete, on se lijepi širi, preuzima stijenu, po kojoj prirodno rastu razne vrste paprati, i mislim da je to nedopustivo. Tu više ne govorimo o izvornom okolišu, on je priomijenjen, i on se više ne može vratiti na staro, mislim da je to trajno uništeno I da tu više nema povratka – kaže Nikolina Vilupek.
Krajnje je vrijeme da se nešto ovdje promijeni, čulo se na tribini u Donjem Lapcu. Bar da oni budući naraštaji, kao rekoše, budu u prilici uživati u ljepotama koje im jedna i jedina Uni nudi.
– Smatram da je ovo zadnji tren, da se moramo probuditi da više ne možemo čekati, da naša djeca više ne mogu čekati. Naša djeca iz našeg mjesta ne viđaju Štrbački buk, iz razloga što vi kada dođete dolje nikada ne znate da li će vama neko naplatiti ulaznicu, da li vi smijete sjesti tu. Imala sam osobno situaciju gdje sam s prijateljem, bila potjerana i gdje mi je rečeno, da ne smijem sjediti tu, jer je to nečije dvorište. Ja se nadam da će se ljudi probuditi i da ćemo nešto uspjeti – zaključila je Vilupek.
Zadnji je tren da se Lapac probudi, jer samo malo je potrebno pa da Štrbački buk i sa ove strane rijeke Une bude turistički valorizovan, kaže na kraju Jovana Rašeta. Upravo to je, uz ekologiju, podsjeća Rašeta, jedan od glavnih ciljeva borbe Udruženja za zaštitu rijeke Une – Buk.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.