Postoji rizik da previše ljudi dobije dijagnozu gojaznosti kada je potrebna preciznija definicija, navodi se u izvještaju globalnih stručnjaka.
U izvještaju se ističe da bi ljekari trebali da razmotre opšte zdravlje pacijenata sa viškom masti, a ne samo da mjere njihov indeks tjelesne mase (BMI).
Stručnjaci smatraju da licima sa hroničnim bolestima uzrokovanim njihovom težinom treba dijagnostikovati “kliničku gojaznost”, dok ljudima koji nemaju zdravstvenih problema treba dijagnostikovati “prekliničku gojaznost”.
Prema tekstu izvještaja, procjenjuje se da više od milijardu ljudi širom svijeta živi sa gojaznošću, a lijekovi za mršavljenje na recept su veoma traženi.
Stručnjaci kažu da i ljudi sa prekomjernom težinom mogu biti aktivni i zdravi.
Izvještaj, objavljen u časopisu “Lanset dijabetes i endokrinologija” (The Lancet Diabetes & Endocrinology) podržalo je više od 50 medicinskih stručnjaka širom svijeta.
– Gojaznost je čitav spektar -kaže profesor Frančesko Rubino sa Kraljevskog koledža u Londonu, koji je predsjedavao grupi stručnjaka.
On je naveo da pojedini gojazni ljudi uspijevaju da žive sasvim normalan život i normalno funkcionišu, dok drugi ne mogu dobro da hodaju ili dišu, ili su vezani za invalidska kolica sa značajnim zdravstvenim problemima.
– Gojaznost je zdravstveni rizik – razlika je u tome što je za pojedine i bolest – istakao je Rubino.
On je dodao da je redefinisanje bilo razumno kako bi se shvatio nivo rizika u velikoj populaciji, umesto trenutne “mutne slike gojaznosti”.
U izvještaju se poziva na “preoblikovanje” gojaznosti kako bi se napravila razlika između pacijenata sa bolešću i onih koji su ostali zdravi ali su u opasnosti od bolesti u budućnosti.
Trenutno, u mnogim zemljama, gojaznost se definiše kao BMI veći od 30 – što je mjera koja procjenjuje debljinu na osnovu visine i težine.
Međutim, BMI ne otkriva ništa o opštem zdravlju pacijenta, navodi se u izvještaju, i ne pravi razliku između mišića i tjelesne masti niti uzima u obzir opasniju masnoću oko struka i organa.
Stručnjaci se zalažu za novi model koji posmatra znake gojaznosti koji utiču na organe u tijelu – kao što su bolesti srca, nedostatak daha, dijabetes tipa dva ili bol u zglobovima – i njihov štetan uticaj na svakodnevni život.
To ukazuje da je gojaznost postala klinička bolest i da je potrebno korištenje lijekova.
Onima sa “prekliničkom gojaznošću”, međutim, umjesto lijekova i operacija, trebalo bi ponuditi savjete o gubitku težine, te dalje savjetovanje i praćenje kako bi se smanjile šanse za razvoj zdravstvenih problema. Liječenje, takođe, može biti neophodno.
U izvještaju se napominje da odnosi visine, obima struka ili direktno mjerenje masnoće, zajedno sa detaljnom medicinskom istorijom, mogu dati mnogo jasniju sliku od BMI.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.