Plan Evropske komisije pod nazivom „Kupujmo evropsko“ predstavlja najradikalniji i najopasniji zaokret u ekonomskoj politici Unije u posljednjih nekoliko decenija.
Dok Brisel pokušava da „zatvori“ tržište po uzoru na Ameriku, stručnjaci upozoravaju na katastrofalan scenario: Evropa kreće u poduhvat koji bi mogao donijeti neviđene troškove, manjak inovacija i trgovinski rat sa najbližim saveznicima.
Evropska komisija trebala bi na samitu EU u martu predstaviti sveobuhvatan akcioni plan nazvan „Jedna Evropa, jedno tržište“, čija je okosnica upravo prisiljavanje na kupovinu evropskih proizvoda i usluga.
Politička poruka je jasna: novac evropskih poreskih obveznika treba koristiti za podršku sopstvenoj industriji, ali ekonomska računica je, prema pisanju Euronewsa, prava noćna mora.
Odbrana, čipovi i automobili: Šta se mijenja do 2027?
Plan za jačanje konkurentnosti, zasnovan na izvještajima Marija Dragija i Enrika Lete, cilja na potpuno „ovladavanje“ jedinstvenim tržištem do 2027. godine.
Predviđa se drastično preusmjeravanje javnih nabavki i podsticaja ka proizvodnji unutar EU u ključnim sektorima: odbrani, čistim tehnologijama, čipovima, hemijskoj i automobilskoj industriji.
Iako Brisel ovo vidi kao odgovor na američku politiku „Kupujmo američko“ (Buy American), razlika je ogromna. Za razliku od Vašingtona, Brisel mora da pomiri interese 27 različitih država, a da pritom ne prekrši pravila Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Strah od „tvrde“ bezbjednosti: Zašto moramo imati svoje oružje?
U sektoru odbrane, međutim, vlada rijedak dogovor. Gunar Volf, profesor ekonomije na Slobodnom univerzitetu u Briselu, ističe da je oslanjanje na druge postalo preopasno.
– Imamo koristi od američkog oružja, ali nas te nabavke čine ranjivima na geopolitički uticaj Sjedinjenih Država. Kada je riječ o pitanjima tvrde bezbjednosti, postoji jasan razlog da se više kupuje evropsko – smatra Volf.
Prema njegovim riječima, strateška autonomija je nemoguća bez sopstvene tehnologije.
Opasna igra protekcionizma: „Ubićemo inovacije“
Ipak, Volf upozorava da se isti recept ne smije primijeniti na sve. Postoji opravdan strah da će se ovo pretvoriti u puki protekcionizam koji će ugušiti konkurenciju.
– Ako štitite domaću industriju od svake konkurencije, na kraju ćete dobiti manjak inovacija, što će se loše odraziti na rast – upozorava on.
Uspjeh se, tvrdi, ne mjeri samo tržišnim udjelom, već rastom novih, inovativnih kompanija i produktivnosti.
„Briselska dijagnoza“: Nemamo ni fabrike ni sirovine!
Alberto Alemano, profesor sa pariskog HEC-a, iznosi surovu istinu o stanju na terenu. On tvrdi da EU u većini sektora jednostavno nema industrijsku bazu da bi djelovala samostalno.
–Opšte davanje prednosti evropskim firmama samo bi povećalo troškove za sve ostale industrije koje zavise od uvoza – kaže Alemano.
On naglašava da se „strateški sektori“ trenutno definišu prema političkoj potrebi, a ne prema realnoj ekonomskoj analizi.
Sukob giganata: Francuska protiv Njemačke, male zemlje u panici
Unutar same Unije već bukti sukob. Dok se Francuska zalaže za čvrsta pravila o evropskom udjelu u svakom proizvodu, Njemačka traži fleksibilnost i želi da uključi partnere poput Kanade i Norveške.
Najgore bi mogle proći male, izvozno orijentisane zemlje. One strahuju da će plaćati ceh skuplje proizvodnje, dok će glavni profit pokupiti Pariz i Berlin.
– Manje članice se boje da će im ovo povećati troškove i koristiti isključivo velikim ekonomijama – objašnjava Alemano.
Globalni bumerang: Rizik od osvete saveznika
Fredrik Erikson, direktor Evropskog centra za međunarodnu političku ekonomiju, upozorava na praktičnu nemogućnost plana. Evropske firme uvoze komponente, sklapaju ih i ponovo izvoze.
Ako Brisel uvede ograničenja koja poskupljuju te komponente, evropski proizvodi će postati preskupi za ostatak svijeta.
Takođe, tu je i rizik od odmazde. Ako EU „izbaci“ Kanadu ili Ujedinjeno Kraljevstvo, oni će uzvratiti istom mjerom. „U tom slučaju bićemo neto gubitnici, jer im izvozimo više takve robe nego što od njih uvozimo“, zaključuje Erikson.
Šta nas čeka sredinom marta?
Prijedlog koji stiže u martu vjerovatno će uvesti stroge pragove, zahtijevaće se da između 60 i 80 odsto vrijednosti proizvoda bude stvoreno u EU.
Devet država, uključujući Švedsku i Finsku, već je poslalo oštro pismo upozorenja da ovo smije biti samo krajnja mjera.
Politički dogovor je tu, ali „đavo je u detaljima“ koji još uvijek nisu razrađeni, a koji bi mogli odrediti budućnost evropske privrede u narednim decenijama.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.