Dok svjetski mediji mediji bruje o hapšenju i misterioznoj smrti najtraženijeg narko-bosa El Menča, meksičke ulice postale su klaonica u kojoj pravila više ne postoje.
Od sječenja glava do otmica usred bijela dana, rat frakcija kartela Sinaloa pretvorio je nekadašnje prijatelje u krvnike koji ne štede ni djecu.
Dok meksička vojska pokušava da zavede red, narko-bosovi poručuju Trampu:
– Terorišite nas koliko hoćete, sve dok ima kupaca, fentanil će teći u potocima!
Meksička predsjednica pohvalila je specijalne snage zbog hvatanja najtraženijeg čovjeka u zemlji, narko-bosa Nemesija Oseguere Servantesa, poznatijeg kao “El Menčo”, koji je umro u pritvoru u nedjelju, nedugo nakon hapšenja tokom krvavog oružanog sukoba u Halisku.
Međutim, u Kuliakanu, žarištu djelovanja drugog meksičkog kartela u sjevernoj državi Sinaloa, uklanjanje moćnog vođe može izazvati još veće nasilje dok se zaraćene frakcije bore za kontrolu.
Upravo je to vakuum moći koji je nastao nakon što je vođa kartela Sinaloa, Ismael “El Majo” Zambada, završio u američkom zatvoru, a koji je pokrenuo haos širom te savezne države, piše BBC.
“Krv na bijelim pločicama“: Svakodnevica bolničara u Kuliakanu
– Strah je posvuda i konstantan je – govori 53-godišnji bolničar Hektor Tores sa suvozačkog sjedišta vozila Hitne pomoći u Kuliakanu.
Upravo se vraća sa intervencije u garaži u centru grada. Vlasnik leži mrtav u svojoj kancelariji, a krv se širi po bijelim pločicama.
Dok su Hektor i njegov 28-godišnji kolega Hulio Cesar Vega ulazili, utrčala je žena jecajući. Bila je to supruga ubijenog, ali pomoći nije bilo. Hektor je provjerio vitalne znakove i prekrio tijelo.
Kartel u ratu sam sa sobom: “Bili su kao braća, sada se kolju“
Posljednjih godinu i po dana kartel Sinaloa, jedna od najvećih i najozloglašenijih narko-bandi na svijetu, u ratu je sam sa sobom.
Do raskola je došlo nakon što je sin jednog od vođa izdao drugog. Hektor kaže da nasilje u Kuliakanu nikada nije bilo ovako loše niti je trajalo ovako dugo.
Prošle godine broj njihovih intervencija porastao je za više od 70 odsto.
Gotovo svaka intervencija završava isto: mrtvim tijelom u zgradi ili uz cestu. Malo ko preživi napade kartela, a sigurno nije nigdje. Napadaju se škole, bolnice, pa čak i sahrane.
– Kartel Sinaloa bio je poput porodice. Svi su bili ujedinjeni. Bili su prijatelji, jeli su za istim stolom.
Bili su kao braća, roditelji, ujaci, sestre, a odjednom su se počeli boriti i našli se u smrtonosnom sukobu – objašnjava Hektor.
Taj porodični posao prerastao je u korporaciju vrijednu milijarde dolara koja proizvodi smrtonosnu drogu fentanil i preplavljuje američke ulice opioidima koji su odnijeli desetine hiljada života.
Američki predsjednik Donald Tramp proglasio je kartel terorističkom organizacijom, a fentanil oružjem za masovno uništenje, prijeteći Meksiku vojnom akcijom ako ne stave trgovinu pod kontrolu.
U unakrsnoj vatri: Život pod pancirom
I Hektor i Hulio nose pancirke teške 14 kilograma. Hulio kaže da su ključne:
– Nikad ne znamo jesu li napadači još uvijek na mjestu događaja ili su obavili posao i nestali. Zato uvijek rizikujemo da nas uhvate u unakrsnoj vatri.
Meksička vlada poslala je hiljade vojnika u Sinalou i postavila kontrolne tačke. Ispostavilo se da su prilikom ubistva vlasnika garaže iz iste zgrade oteta tri muškarca. Teško naoružani vojnici i marinci sada provjeravaju automobile tražeći bilo kakav trag.
U Kuliakanu otmica može biti gora sudbina od smrti. Tijela žrtava se često pronalaze unakažena, sa oderanim lobanjama i uklonjenim očima, uz poruke suparničkim frakcijama: “Dolazimo po ostale.”
“Ubijanja ne prestaju“: Svjedočanstvo novinara
Na svakom novom mjestu zločina je i Ernesto Martinez, koji o nasilju ovdje izvještava već 27 godina.
Martinez objašnjava da je nekad bilo više policije i vojske, ali da se ubistva nisu smanjila, prosjek je pet do šest mrtvih dnevno.
Rješenje koje nude sami članovi kartela je zastrašujuće. Na sastanku s jednom od frakcija, poručili su da bi se Vlada trebala skloniti i pustiti ih da se međusobno poubijaju dok ne ostane samo jedna frakcija.
– Još će puno ljudi umrijeti jer se kartel i dalje bori. Rat će se nastaviti – kaže jedan od maskiranih napadača.
Majke u potrazi za nestalima
Nasilje drastično povećava i broj nestalih. Sin Rejnalde Pulido, Havijer Ernesto, nestao je u decembru 2020. Ona vodi grupu “Majke koje uzvraćaju udarac“.
Uz vojnu pratnju, majke metalnim šipkama i lopatama pretražuju polja tražeći miris ljudskih ostataka u improvizovanim grobovima. Rejnalda je do sada locirala 250 tijela, ali svog sina još uvijek traži.
Fabrike fentanila: Biznis koji ne staje
Glavni uzrok bijede je trgovina fentanilom. U podrumima kartela proizvode se paketi bijelog praha namijenjeni SAD-u. Svaki kilogram vrijedi 20.000 dolara, dok u Njujorku cijena dostiže i 29.000 dolara.
– Iako nas predsjednik Donald Tramp naziva teroristima, sve dok ima kupaca, mi ćemo se ovim baviti. Niko ih ne tjera da to konzumiraju – kaže jedan od proizvođača droge, ne pokazujući nimalo srama.
Prvi preživjeli nakon dugo vremena
Na kraju radnog dana, Hektor i Hulio dobijaju poziv, pucnjava u centru. Pronalaze dvojicu muškaraca, slučajnih prolaznika, koji su ranjeni, ali još uvijek dišu. Hitno su prevezeni u bolnicu pod jakom vojnom stražom.
– Ovo su prvi koje smo našli žive još od novembra – kaže Hektor dok skida krvave rukavice i pali cigaretu u gradu koji polako tone u još jednu opasnu noć.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.