Ogromna količina plastičnog otpada u sjevernom Pacifiku možda ostavlja trag koji se vidi čak i iz svemira.
Naučnici su na satelitskim snimcima uočili postepeno posvjetljenje okeana, a rezultati istraživanja ukazuju na to da bi uzrok mogla biti velika koncentracija mikroplastike.
Promjena boje vidljiva iz svemira
Veliko pacifičko ostrvo smeća, ogromno područje na kojem se nakuplja plastični otpad, zauzima površinu približno dvostruko veću od Teksasa. Ne radi se o kompaktnoj masi smeća, već o raspršenim komadima plastike koje morske struje nose i zadržavaju u velikom okeanskom vrtlogu.
Nova studija naučnika sa Univerziteta u Bergenu u Norveškoj ukazuje na mogućnost da je koncentracija mikroplastike na tom području dostigla nivo na kojem utiče na način na koji okean odbija i raspršuje svjetlost.
Istraživači Šea Čitam, Danijel Kestner i Berge Hamre analizirali su optička svojstva mikroplastike, a zatim provjerili mogu li se promjene koje ona izaziva registrovati satelitskom tehnologijom.
– Bili smo šokirani, uzbuđeni i uznemireni kada smo na karti vidjeli istu promjenu boje okeana nakon što smo analizirali prvi skup satelitskih podataka – rekla je Čitam.
Dodala je da su, zbog nevjerice u ono što su vidjeli, provjerili još dva skupa podataka kako bi utvrdili da li se zaista pojavljuje isti optički obrazac koji su predvidjeli njihovi modeli.
Bilion komada plastike u okeanskom vrtlogu
Veliko pacifičko ostrvo smeća nalazi se unutar ogromnog sistema kružnih morskih struja, poznatog kao okeanski vrtlog, koji djeluje kao sabirno područje za plastični otpad.
Prema procjeni iz 2018. godine, na tom području nalazilo se oko 1,8 biliona komada plastike, ukupne mase približno 79.000 tona.
Najveći dio ukupne mase čini odbačena ribolovna oprema. Istraživanja su pokazala da značajan dio krupnijih komada potiče iz ribarske industrije Japana, Kine, Južne Koreje, Tajvana i Sjedinjenih Američkih Država.
Međutim, kada je riječ o broju komada, dominira mikroplastika. Sitni fragmenti čine oko 94 odsto svih plutajućih predmeta, ali svega osam odsto ukupne mase otpada.
Mikroplastika ima drugačiji optički potpis
Istraživanje je počelo laboratorijskim ispitivanjem načina na koji mikroplastika upija i raspršuje svjetlost. Naučnici su njena optička svojstva uporedili sa prirodnim materijalima koji se nalaze u morskoj vodi, uključujući fitoplankton i minerale.
– Primijetili smo neka jedinstvena svojstva koja ukazuju na to da mikroplastika raspršuje i upija svjetlost dovoljno drugačije da bi mogla da proizvede specifične optičke potpise. Ti potpisi mogli bi da budu uočljivi u određenim okeanskim sredinama – objasnila je Čitam.
Pomoću računarskih modela istraživači su zatim provjerili da li se takvi tragovi mogu registrovati postojećom satelitskom tehnologijom. Simulacije su pokazale da bi optički efekat mogao da se pojavi pri koncentracijama mikroplastike za koje se pretpostavlja da već postoje u području Velikog pacifičkog ostrva smeća.
Satelitski snimci pokazali postepeno posvjetljenje
Naučnici su potom analizirali satelitske podatke prikupljene u periodu od 2002. do 2022. godine. U blizini područja na kojem se nakuplja plastični otpad uočili su suptilno, ali statistički značajno posvjetljenje okeana u plavim i zelenim talasnim dužinama. Promjena se manifestuje kao postepeno izraženija cijan nijansa.
Taj obrazac podudara se sa optičkim potpisom koji su modeli predvidjeli za prisustvo mikroplastike.
Različite materije u morskoj vodi utiču na boju okeana na različite načine. Fitoplankton, na primjer, upija plavu i crvenu svjetlost, zbog čega voda izgleda zelenije. Rastvorena organska materija upija veći dio plave svjetlosti, pa okean djeluje tamnije.
Mikroplastika se ponaša drugačije.
– Mikroplastika uglavnom ne upija mnogo svjetlosti iz vidljivog dijela spektra, već je snažno raspršuje. Zbog toga posvjetljuje okean, i to istovremeno u plavim i zelenim talasnim dužinama – objasnila je Čitam.
Naučnici još traže konačnu potvrdu
Iako rezultati upućuju na mikroplastiku kao moguće objašnjenje, istraživači naglašavaju da još nemaju konačan dokaz da je upravo ona izazvala promjenu boje okeana.
I druge čestice, poput mineralne prašine, mogu da posvijetle morsku vodu. Međutim, takve pojave češće su u obalnim područjima, dok su mjerenja pokazala da je taloženje prašine u ovom dijelu Pacifika bilo stabilno.
Naučnici su utvrdili da bi određene kombinacije prirodnih promjena u životnoj sredini mogle da proizvedu sličan optički obrazac, ali su takvi scenariji u simulacijama bili rijetki.
Podudarnost između rezultata modela, satelitskih snimaka i geografskog položaja područja zagađenog plastikom zato mikroplastiku čini uvjerljivim objašnjenjem, ali ne i potvrđenim uzrokom.
Za konačan odgovor potrebna su mjerenja na licu mjesta
Da bi utvrdili da li je mikroplastika zaista odgovorna za promjenu boje okeana, istraživači će morati da ispitaju morsku vodu direktno na tom području.
– Da bismo u potpunosti odgovorili na pitanje da li je mikroplastika uzrok ove promjene boje okeana, moraćemo da odemo tamo, obavimo optička mjerenja uzoraka vode i utvrdimo količinu prisutne mikroplastike – rekla je Čitam.
Ako se pretpostavke potvrde, to će biti još jedan pokazatelj koliko daleko seže uticaj plastičnog zagađenja.
Iako čini mali dio ukupne mase otpada, mikroplastika bi mogla da predstavlja jedan od najvećih izazova za čišćenje okeana. Njeni najsitniji fragmenti izuzetno se teško uklanjaju iz vode, a lako ulaze u morski hranidbeni lanac.
– Uklanjanje mikroplastike iz vode, posebno najsitnijih čestica, praktično je nemoguće. Upravo ta plastika najlakše ulazi u osnovu morskog hranidbenog lanca i na kraju može da završi na vašem tanjiru – upozorila je Čitam.
Zbog toga istraživači ističu da je trenutno najvažnije spriječiti da plastika uopšte dospije u vodu.
Studija je objavljena u naučnom časopisu „Communications Earth & Environment“ 2026. godine.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.