Njemačka policija je, u bunkeru vojske na zapadu zemlje, otkrila serverski centar Darkneta. Preko tih računara su prodavani droga i oružje, a tu su se nalazile i stranice s dječjom pornografijom.
Kada su pripadnici njemačke specijalne policije GSG 9 uspjeli probiti elektronske bezbjednosne sisteme i otvoriti blindirana metalna vrata bunkera nadomak gradića Traben-Trarbacha, u unutrašnjosti ih je čekalo iznenađenje: na jednom nadzemnom i četiri podzemna nivoa nekadašnjeg bunkera njemačke vojske Bundeswehra je bilo smješteno oko 2 000 međusobno povezanih računara. Radi se o najvećem serverskom sjedištu Darkneta do sada otkrivenom u Njemačkoj. Bio je to takozvani “Bulletproof Hoster” – host siguran od provala.
Preko tih servera su kriminalci iz cijelog svijeta na skrivenim internet stranicama prodavali sve što je zabranjeno: drogu, oružje, falsifikovani novac i dječju pornografiju. Radi se o poslovima ogromnih razmjera.
Vojno osiguranje
U akciji njemačke policije, u kojoj je učestvovalo ukupno oko 650 policajaca, uhapšeno je sedmoro od 13 optuženih, a pretresi stanova su obavljeni su i u Luksemburgu, Holandiji i Poljskoj. Istraga, koja je sada uspješno okončana, počela je još prije pet godina, a kako navodi policija, veliki je izazov bio uopšte ući u bunker koji je “osiguran u skladu s najvišim vojnim standardima”.
Radi se o terenu površine 13 000 kvadratnih metara koji je bio ograđen žicom i zemljanim nasipima te osiguran kamerama, a iza žice su bili psi čuvari. Uz to su ulazna vrata bunkera bila obezbjeđenja digitalnom bravom.
Paralelni svijet dilera drogom
Preko servera u Cyberbunkeru su obavljani poslovi donedavno druge najveće darknetske platforme za prodaju droge, Wall Street Market, u koju je njemačka policija provalila i blokirala početkom maja. Samo preko nje je obavljeno više od 250 000 transakcija i ostvaren je promet od 41 milion evra.
Osim toga su među korisnicima bili i ilegalni portali kao što su Cannabis Road, preko koje je 87 dilera iz cijelog svijeta nudilo drogu, ili slične platforme poput Fraudstersa takođe za preprodaju droga, ili platformi za dilanje sintetičkih droga poput “orangechemicalsa”, “acechemstorea” i “lifestylepharme”.
Sa servera sakrivenih u podzemlju mjestašca Traban-Trarbacha, smještenog u idiličnom izletničkom kraju uz rijeku Mosel, bio je pokrenut i napad hakera na 1,25 miliona rutera njemačkog Telekoma 2016. godine. Oni su tada skoro blokirali rad ovog njemačkog i svjetskog telekomunikacionog giganta i pokušali se domoći podataka i šifri njegovih korisnika, što su na kraju stručnjaci za syber bezbjednost ipak uspjeli da spriječe. Tada se u Njemačkoj nagađalo da iza tog napada stoje ruski hakeri, pa je čak i kancelarka Angela Merkel dala izjavu koja upućuje u tom pravcu. Sada je njemačka policija objavila da je napad izveden preko računara u bunkeru.
Darknet – anonimni internet
Za razliku od interneta, u kojem je mnogo toga centralno organizovano i na neki način transparentno, Darknet funkcioniše bez centralnog sistema, tu je svaki računar istovremeno i server, koji međutim pohranjuje samo mali dio informacija, i to još u kodiranom obliku. Uz to je anonimizovan i prenos podataka između pojedinih računara u Darknetu, a pronađen je i način da se tzv. meta-podaci učine neupotrebljivim za posmatrače sa strane.
Dok se u regularnom internetu već i iz podataka o tome ko je s kim koliko komunicirao, koje su količine podataka razmjenjivane i kada, odnosno iz identifikacionih adresa pojedinih računara, može saznati puno i o samom sadržaju, u Darknetu se podaci šalju uvijek na tri računara u mreži koji su slučajno izabrani. To znači da svaki podatak na taj način dobija tri puta novu adresu pošiljaoca tako da je na kraju nemoguće utvrditi odakle je izvorna informacija ustvari potekla.
Šta je kažnjivo?
Jedan od problema njemačkih istražilaca je bio i pravni aspekt čitave akcije odnosno pitanje šta je uopšte u djelatnosti ovog serverskog centra nezakonito. Samo po sebi osnivanje i pogon serverskog centra nije protuzakonito, čak i kada se preko tih servera obavljaju ilegalne radnje, objašnjava Jürgen Brauer iz Glavnog državnog tužilaštva u Koblenzu. Na kraju krajeva, vlasnici servera su samo vlasnici računara, a ko šta s njima radi, ne mora biti njihova briga. Zbog toga je za pokretanje postupka nužno bilo dokazati da vlasnici servera znaju čime se njihove klijenti bave i da to čak podstiču.
Koliko dugo će cijela istraga trajati, za sada nije poznato. U bunkeru su uz računare pronađeni brojni nosači podataka, mobilni telefoni i “veća količina gotovine”, kako navodi policija.
Kako kupiti vojni bunker u Njemačkoj?
Glavni akter ove krimi-priče je Holanđanin za sada poznat samo pod imenom Herman-Johan. On je, kako piše njemački Spiegel, 2012. došao u Traben-Trarbach i na jednoj sjednici gradskog savjeta, koja je bila zatvorena za javnost, predstavio svoju ponudu za kupovinu vojnog bunkera na brežuljku iznad grada.
Tu se ne radi o nekom bunkeru iz Hitlerovih vremena, već o zdanju koje je u vrijeme Hladnog rata izgrađeno za potrebe Službe za geoinformacije, neke vrste meteorološke službe njemačke vojske Bundeswehra. 2007. je Ministarstvo odbrane Njemačke odlučilo da službu premjesti na drugo mjesto, a da bunker što prije prodaju, budući da je i samo njegovo održavanje skupo. Ventilacioni sistem mora stalno biti u pogonu, kao i pumpe koje garantuju da se četiri podzemna nivoa neće naći preplavljeni podzemnim vodama. Osim toga se u zdanju nalazi i veliko postrojenje za klimu, cisterne s naftom za pokretanje rezervnih agregata te velike baterije za struju.
Bunker je ponuđen na javnu prodaju, a Ministarstvo obrane je preferiralo opciju tzv. “tople prodaje” što znači da su prednost imali ponuđači koji su bili spremni da preuzmu i kompletnu informatičko-računarsku infrastrukturu. Faktički je samo trebalo uključiti računare i cijeli pogon je bio spreman za akciju.
Tako je najbolju ponudu imao Herman-Johan, koji je obećao smještanje računarskog centra u bunkeru i otvaranje 50 do 100 novih radnih mjesta. Navodno je cijeli bunkerski kompleks kupio 2013. godine za 350 000 evra. Od radnih mjesta na kraju ništa nije bilo, a kojim se poslovima njegov računarski centar bavi, to niko nije znao. Samo se znalo da je bunkeru skoro nemoguće prići.
Ovaj Holanđanin je već jednom ranije u svojoj domovini imao sličan serverski centar u jednom bivšem bunkeru NATO-a, ali je tamo 2002. izbio požar. Vatrogasci su prilikom intervencije u prostorijama otkrili ne samo računare, već i laboratoriju za pravljenje narkotika. Herman-Johan se tada pravdao da je on te prostore nekome iznajmio i nije znao što se u njima dešava. Kasnije je ipak prodao cijeli taj kompleks. Ovog puta bi za njega cijela priča mogla biti komplikovanija. Herman-Johan se trenutno nalazi u njemačkom zatvoru.
Index.hr
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.