U noćnom jurišu na ustaško utvrđenje na Kupresu u Drugom svjetskom ratu 13. avgusta 1942. godine poginuo je srpski partizan Simo Simela Šolaja (1905-1942), komandant Krajiškog bataljona “Iskra”.
Po izbijanju ustanka 1941. godine, koji su podigli mahom Srbi, postao je nekrunisani seljački vođa u svom kraju, izuzetno omiljen zbog hrabrosti i kojeg je narod doživljavao kao zaštitnika, naročito od ustaških pokolja.
Rođen je 1905. godine u selu Pljevi, kod Šipova. Kao patriota, teško je primio poraz Kraljevine Jugoslavije.
Čim je počeo ustaški teror u okolini Šipova, sa nekoliko svojih prijatelja sklonio se u obližnju šumu i tu počeo da skuplja ljude i oružje.
Šolaja se borio oko Šipova, Jezera i Mrkonjić Grada, koje su partizani oslobodili tokom avgusta 1941. godine.
Italijani su posebno cijenili Šolaju nakon poraza kod Sokoca i u Rastičevu, kod Kupresa, 3. decembra 1941. godine.
Pokušali su da ga pridobiju i poslali svog saradnika sa većom sumom novca da pokuša da ga podmiti. Šolaja je ubio kurira i poručio da je “to njegov odgovor”.
Simo Šolaja nosio je uvijek sa sobom kožnu torbu sa bombama.
Pod njegovom komandom, bataljon “Iskra” je uništio utvrđenja u Majdanu, između Jajca i Mrkonjić Grada, te razbio bataljon domobrana na Vodenom Podu i Previlima.
Kada su se, krajem jula i početkom augusta 1942. godine, razvile borbe između ustaša utvrđenih u Kupresu i jedinica Trećeg krajiškog partizanskog odreda, Šolaja je sa svojim bataljonom pohitao u pomoć.
U noći između 13. i 14. avgusta, jurišajući na ustaške bunkere, junački je poginuo.
Posthumno je proglašen narodnim herojem.
Srna
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.