Iako za ovo nema čvrstih dokaza smatra se da je dekorisanje jelke kakvo mi danas znamo počelo u Njemačkoj u 16. vijeku kada su pobožni hrišćani unosili zimzelene biljke u svoje domove i potom ih ukrašavali.
Drvo besmrtnosti i vječnog života
Zimzeleno drveće nije izabrano slučajno! Antičke civilizacije su vjerovale da unošenjem biljaka u svoje domove odaju počast Bogu Sunca i raduju se zelenilu koje će bujati kada se on pojavi u svoj svojoj slavi na proljeće. Rimljani su ukrašavali svoje domove i hramove zimzelenim vrstama u čast Saturna, Boga poljoprivrede. Keltski sveštenici su ukrašavali hramove zimzelenim biljkama koje su predstavljale simbol vječnog života.
Drvo koje nosi tradicionalni naziv “novogodišnja jelka” zapravo često to nije! Mnogo češće je u ponudi zimzeleno drveće poput smrče ili bora, a daleko rijeđe je u pitanju jela. Zato je možda prihvatljiviji engleski naziv “christmas tree””ili “novogodišnje drvo”.
Međutim, na dekorisanje zimzelenog drveća u domovima nije uvijek gledano blagonaklono. Dugo se smatralo da je to paganski običaj, pa je naišao na neodobravanje u mnogim nacijama i vjerama širom svijeta.
Prva vještačka jelka prodata je 1883. godine u Americi i koštala je jedan dolar.
Nakon ovoga, milioni engleskih žena poželjele su da i one u svojim domovima imaju istu ovakvu jelku, a trend se skoro trenutno proširio i među Amerikancima koji su još uvijek osjećali jaku privrženost svojim starim domovinama.
Zbog toga, prva novogodišnja jelka se u Americi pojavila upravo u Novoj Engleskoj gdje je živio najveći broj engleskih i njemačkih migranata. Do kraja 19. vijeka postojali su Božićni vašari u svim većim gradovima Evrope, a u Americi je naročito postalo važno pronaći i ukrasiti što veće drvo.
Ova tradicija, zadržala se sve do današnjih dana.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.