Višetruka korist ove biljke je doprinijela tome da se ona koristi na više načina i u različite svrhe. Nekima je možda taj ukus težak ili ga jednostavno ne vole, ali ne možete da poreknete jedinstvenost i moć koju ima lovorov list.
Zimzeleno drvo lovora vjerovatno potiče sa Bliskog istoka. Nastao je na Mediteranu, gdje se danas smatra neizostavnim začinom u nacionalnim kuhinjama ovog kraja. Poznato je da su se lovorove grančice ukrašavale zaslužnim građanima; vojnici, pjesnici i sportisti starog Rima. Termin laureat (pobednik) potiče od latinskog naziva za lovor. Osim toga, smatralo se zaštitom od zlih sila.
Lovorovo drvo je teško, žućkastobijele boje sa slabo sivim ili smeđim tonom. Na uzdužnom presjeku je sjajno i mirisno. Upotrebljava se u građevinarstvu, tokarstvu i za izradu drvne galanterije.
Lovorovi listovi sadrže 1-3% eteričnog ulja kojem su glavni sastojci pinen i cineol, a pored etarskog ulja i gorke materije i tanin. Najčešće se upotrebljavaju kao začin. Ukusa su vrlo aromatičnog, malo ljutog, oporog i gorkog. Eterično ulje iz listova koristi se u industriji parfema. Raste samoniklo ili se gaji, a najveći proizvođači ovog začina danas su Italija, Grčka i Španija.
Kao začin se mogu upotrebljavati i plodovi koji sadrže 1% eteričnog i do 30% masnog ulja, šećer, skrob i drugo. Osušeni plodovi sadrže 0,6 do 10% eteričnog ulja, u zavisnosti od mjesta branja i načina skladištenja. Ukusa je sličnog kao kod lista, aromatičnog, oporog i gorkog. Iz plodova se cijedi i lovorovo ulje.
Aktivni sastojci lovorovog lista uspješno djeluju protiv gljivica, a u narodnoj medicini ovaj začin se koristi i kao pomoć organima za varenje i bubrezima, protiv dijareje i gasova itd.
Najnovija naučna istraživanja pokazala su efikasnost ekstrakta lovorovog lista u zarastanju rana. To će svakako doprinijeti njegovoj češćoj upotrebi u proizvodnji farmaceutskih proizvoda biljnog porijekla.
B92
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.