Zlatibor se ranije zvao po cvijetu jedne ljekovite biljke.
Sve do polovine 19. vijeka prostor današnjeg Zlatibora nosio je naziv Rujno (po cvijetu ruj) i administrativno je pripadao Rujanskoj knežini. Tek od polovine prošlog vijeka naziv Rujno u zvaničnim spisima zamenjuje naziv Zlatibor.
O tome kako je Zlatibor ponio “zlatno” ime postoje tri legende, piše na sajtu TO Zlatibor.
Kako je Zlatibor dobio ime?
Smatra se da je planina dobila ime posebnoj i veoma rijetkoj vrsti belog bora koji u jednom dijelu godine umjesto zelenih, ima četine zlatno žute boje. Da nije riječ samo o legendi, dokazuje činjenica da je ovaj bor zaista pronađen je u zlatiborskom selu Negbina. Botanički je ispitan i priznat kao posebna vrsta, latinskog naziva Pinus silvestris Variegata Zlatiborica.
Zaljubljenici u zlatiborsku prirodu pokušali su da presađivanjem zaštite ovaj simbol Zlatibora od izumiranja, pa znatiželjni posetioci ovaj poseban “zlatni bor” danas mogu videti u dvorištu ispred Turističke organizacije na Zlatiboru i u dvorištu biblioteke u Čajetini.
Druga priča kaže da je Zlatibor nazvan po bogatstvu borove šume, koja je doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine bila glavni izvor prihoda. Koristili su ovo drvo za građu, ali su od njega pravili katran i luč, koje su prodavali u Šumadiji i Dalmaciji, i pošto im je bio glavni, a nerijetko i jedini izvor prihoda, imali su običaj da kažu kako je bor zlata vredan.
– Zlatan je to bor – govorili su.
Treće predanje kaže da je ime dobio po suvatima (pašnjacima) koji s jeseni dobijaju žutu boju, boju zlata. Kombinacija zlatne trave prošarane borovima, možda je doprinijela da ova planina ponese ime Zlatibor.
Ljekovita rujevina
I danas se dio Zlatibora zove Rujno po grmu koji na jesen dobija divnu crvenu boju. U pitanju je ruj ili rujevina (Cotinus coggygria), veoma ljekovita i korisna biljka.
Ruj
Nekada se rujevina koristila za farbanje vune u crvenu boju. U fitoterapiji koriste se list koji se sakuplja u maju i junu kada biljka cvjeta i kora i stablo rujevine koje se sakupljaju od kraja novembra do februara.
Rujevina je taninska biljka (sadrži više od 20 odsto tanina) i koristi se za zaustavljanje proliva, ispiranje rana, protiv prekomjernog znojenja i zaustavljanje krvarenja. Čaj od rujevine koristi se za ispiranje usta kao dobro biljno sredstvo za jačanje desni i protiv paradontoze. U narodu, rujevina se koristi kao provjereni lijek za bubrežne bolesti i urinarne infekcije. Posebno dobro djeluje na ešerihiju koli.
Poznato je i to da je rujevina jedan od najmoćnijih prirodnih antibiotika, pomaže protiv svih vrsta bakterijskih infekcija i zapaljenja. U tu svrhu obično se miješa sa vranilovom travom i rtanjskim čajem.
Rujevinu ne treba miješati sa kiselim rujem (Rhus typhina) takođe ljekovitim drvetom koje se često sadi po dvorištima i parkovima, napominje Snaga bilja.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.