Britanci su po prvi put upotrijebili svoje tajno oružje koje je trebalo promijeniti tok rovovskog ratovanja 15. septembra 1916. godine.
Prvi su tenkovi, naime, sa svojom brzinom ispod 5 km/h bili tako spori da nisu služili za brze mobilne prodore kao danas, nego za lagano napredovanje u bitkama rovovskog tipa, kao zaštita pješadiji. Bili su otporni na bodljikavu žicu, puščanu paljbu i (donekle) mitraljeze pa su se mogli uputiti do protivničkog rova, ali bili su osjetljivi na topovsku vatru.
U prvoj je bici u napad krenulo 25 tenkova, koji su izazvali znatan psihološki uticaj na neprijatelja iako im je borbena vrijednost ustvari bila mala jer su bili podložni kvarovima, teški za upravljanje i slabo oklopljeni.
Ipak, Vinston Čerčil bio je prilično razočaran jer je smatrao da je tenkove trebalo duže držati u tajnosti, a zatim, kada ih se dovoljno proizvede, upotrijebiti u masovnom napadu.
Sam naziv tenk dolazi engleskog naziva za rezervoar za vodu, pod kojim su se opisom prvi tenkovi isporučivali zbog tajnosti. Čak ni radnici koji su izrađivali dijelove novih vozila nisu znali njihovu tačnu svrhu te im je rečeno da je riječ o pokretnim rezervoarima za vodu namijenjenim za snabdijevanje vojnika u rovovima.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.