Giht se često pripisuje prekomjernom konzumiranju alkohola ili nezdravoj ishrani, ali istraživanja sugerišu da genetika igra mnogo veću ulogu u bolnom artritičnom stanju nego što se ranije mislilo.
Međunarodni tim naučnika skupljao je tokom prošle godine, a potom analizirao genetske podatke 2,6 miliona ljudi u 13 različitih kohorti DNK podataka.
Taj broj je uključivao 120.295 ljudi sa „prevalentnim gihtom“. Upoređujući genetske kodove ljudi sa ovim stanjem sa onima bez njega, tim je pronašao 377 specifičnih DNK regiona gdje su postojale varijacije povezane sa gihtom, od kojih 149 ranije nije bilo povezano sa bolešću.
Iako su faktori načina života i okoline svakako i dalje u igri, nalazi sugerišu da je genetika glavni pokretač rizika od gihta, i istraživači smatraju da bi moglo biti još neotkrivenih genetskih veza koje tek treba pronaći.
– Giht je hronična bolest sa genetskom osnovom i nije krivica oboljelog, mit da je giht uzrokovan načinom života ili ishranom mora biti razbijen – rekao je epidemiolog Toni Meriman sa Univerziteta u Otagu na Novom Zelandu, kada je studija objavljena.
Giht se javlja kada su nivoi mokraćne kiseline u krvi visoki, koja zatim formira oštre kristalne iglice u zglobovima. Kada imuni sistem tijela počne da napada te kristale, to dovodi do značajnog bola i nelagodnosti.
Genetika je važna u svakoj fazi tog procesa, sugerišu istraživači. Posebno utiče na vjerovatnoću da imuni sistem tijela napada kristale i na način na koji se mokraćna kiselina transportuje po tijelu.
Giht može doći i proći, ali postoje dostupni tretmani, i autori koji stoje iza studije smatraju da pogrešna shvatanja mogu odvratiti ljude od tih tretmana. To je pravi problem sa slučajevima koji se pojavljuju iznova i iznova.
Pored toga što nam pruža bolje razumijevanje uzroka gihta, studija naučnicima daje više mogućnosti za istraživanje kada je u pitanju liječenje, posebno u pogledu upravljanja imunološkim odgovorom organizma na nakupljanje mokraćne kiseline. U stvari, postojeći lijekovi bi mogli biti namijenjeni za ovaj problem.
Međutim, postoje neka ograničenja studije: većina podataka je poticala od ljudi evropskog porijekla, a neki zapisi su se oslanjali na samoprijavljivanje gihta, a ne na kliničku dijagnozu. Ipak, daje nam mnogo bolji uvid u zdravstveni problem koji muči ljude vijekovima.
– Nadamo se da će vremenom biti dostupni bolji i pristupačniji tretmani sa novim ciljevima koje smo identifikovali. Giht zaslužuje više pažnje stručne javnosti kao i više sredstava za zdravstvenu potrošnju sa čime dolaze i veći prioriteti u zdravstvenom sistemu – rekao je Meriman.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Genetics.
RTS
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.