Danas je Božićno selo u Rovaniemiju jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Evropi, koja privlači preko milion posjetilaca godišnje.

Ova čarobna lokacija na Arktičkom krugu, sa drvenim kućicama, irvasima i “zvaničnom kancelarijom” Deda Mraza, simbol je radosti i praznične magije.

Međutim, malo ko zna da korijeni ovog slavnog Deda Mrazovog sela sežu do Drugog svjetskog rata, kada je Rovaniemi, glavni grad finske Laponije, gotovo potpuno uništen politikom spaljene zemlje koju su primijenile nacističke snage prilikom povlačenja.

Rovaniemi leži unutar Arktičkog kruga i predstavlja srce Laponije. Iza sjajne božićne dekoracije i veze s najvoljenijim praznikom, krije se duboka priča o razaranju i ponovnom rođenju. Ovaj grad, uprkos ekstremnim temperaturama i ratnim traumama, uspio je da se podigne iz pepela i postane simbol nade, fantazije i otpornosti.

Uništenje je bilo strašno: nacisti su spalili 90 odsto zgrada, srušili mostove, bombardovali kuće i javne objekte. Fotografije iz 1944. godine prikazuju grad pretvoren u dim i ruševine, s tek ponekim dimnjakom koji stoji uspravno.

Ključna tačka u obnovi bila je posjeta Eleanor Roosevelt, udovice američkog predsjednika Franklina Roosevelta, 1950. godine. Sa 66 godina, putovala je na sjever Evrope da vidi rekonstrukciju nakon rata.

Za samo dvije sedmice sagrađena je drvena koliba – danas poznata kao Rooseveltova koliba – da je ugosti. Ova koliba, prva zgrada u današnjem Božićnom selu, simbolizira prijateljstvo SAD-a i Finske i početak novog života.

Eleanor Roosevelt opisala je svoje iskustvo u pismu: let preko Baltičkog mora, iznenađenje brojem farmi unutar Arktičkog kruga, te posjetu pošti na granici kruga, gdje je postala prva osoba koja je odatle poslala pismo. Njena posjeta donijela je pažnju svijeta i pomoć, uprkos tome što je Finska, pod pritiskom SSSR-a, odbila Marshallov plan.

Ipak, pravi “zaštitnik” Rovaniema bio je slavni finski arhitekta Alvar Aalto. Dok su drugi vidjeli nepovratnu katastrofu, on je u ruševinama prepoznao priliku za novi početak. Njegov plan rekonstrukcije iz 1945–1946, poznat kao “plan irvasovih rogova”, oblikovao je grad u formi glave irvasa – sa stadionom kao okom, a glavnim putevima kao rogovima. Ovaj inovativni dizajn, prilagođen klimi i prirodi, uključivao je ekološki održive kuće i regionalno planiranje za cijelu Laponiju.

Aalto je ostavio tri ključna zdanja: biblioteku, gradsku kuću i koncertnu dvoranu Lappia Hall. Iako nije završio sve, dao je veliku nadu gradu.

Premda je lokalna tradicija smještala Deda Mraza na Korvatunturi (planini), za turiste je Rovaniemi, sa aerodromom iz ratnog doba, bio pristupačniji. Od 1980-ih, uz pametan marketing, mit je oživio: selo je otvoreno 1985. godine, a danas prima stotine hiljada posjetilaca. Kako kaže Tuija Alariesto iz Muzeja Laponije:

“Lokalci su dolazili da vide turiste – to je bila atrakcija.”

Danas u Rovaniemiju mit Deda Mraza koegzistira s tragovima istorije. Iza svjetala, irvasa i dječjih pisama, stoji grad koji je odgovorio na uništenje kreativnošću, maštom i nadom.

Rovaniemi nas podsjeća da iz najveće tame može izrasti najsjajnija svjetlost.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.