Prohibicija u Sjedinjenim Američkim Državama bila je period od 1920. do 1933. godine tokom kojeg je proizvodnja, prodaja i distribucija alkohola bila zakonom zabranjena.
Ova odluka donesena je kao dio Osamnaestog amandmana na Ustav SAD-a (ispravka: u originalu je navedeno Šesnaestog, ali istorijski je u pitanju 18. amandman), a konkretno je provođena Volstedovim zakonom.
Uvođenje prohibicije bilo je rezultat dugogodišnjih društvenih, moralnih i političkih pokreta, a najviše su ga zagovarali Antialkoholičarska liga i Pokret za umjerenost.
Zagovornici su tvrdili da će zabrana alkohola smanjiti kriminal, siromaštvo i porodično nasilje, dok su poslodavci vjerovali da će ona povećati produktivnost radnika.
Smatralo se da konzumacija alkohola vodi do fizičke i mentalne degradacije, a pritisak vjerskih i društvenih organizacija na političare bio je izuzetno jak.
Trajala 13 godina
Prohibicija je službeno stupila na snagu 17. januara 1920. godine, a provođenje je nadgledalo Ministarstvo finansija SAD-a. No, uprkos zabrani, alkohol je i dalje bio dostupan putem ilegalnih kanala.
Pojavili su se ilegalni barovi, tzv. speakeasies, u kojima se služio alkohol, dok su gangsterske organizacije, poput one Ala Kaponea, kontrolisale krijumčarenje i distribuciju alkohola.
Domaća proizvodnja alkohola, poznata kao “moonshine”, postala je uobičajena, a korupcija je bila sveprisutna među policijom i političarima.
Iako je cilj bio smanjenje društvenih problema, prohibicija je imala suprotne efekte. Organizovani kriminal je cvjetao, vlada je izgubila značajan izvor prihoda od poreza na alkohol, a provođenje zakona pokazalo se gotovo nemogućim. Policajci i političari često su primali mito kako bi omogućili ilegalnu trgovinu, a javnost je sve više postajala skeptična prema samom zakonu.
Kako su se negativne posljedice gomilale, podrška prohibiciji počela je da opada. Franklin D. Ruzvelt kandidovao se za predsjednika 1932. godine s obećanjem da će ukinuti prohibiciju, što je bio jedan od ključnih faktora njegove pobjede.
Po dolasku na vlast 1933. godine, Kongres je usvojio Dvadeset i prvi amandman koji je službeno ukinuo prohibiciju 5. decembra 1933. godine.
Međutim, jedan od ključnih koraka prema ukidanju prohibicije dogodio se 17. februara 1933. godine, kada je donesen Blejnov zakon (Blaine Act). Ovaj zakon omogućio je prodaju slabijih alkoholnih pića sa manje od 3.2% alkohola, čime je postepeno započelo ublažavanje restrikcija i priprema javnosti za potpunu legalizaciju alkohola.
Slavle kraja prohibicije i ilegalni barovi
Uprkos službenoj zabrani, društveni život u SAD-u tokom prohibicije bio je izrazito dinamičan. Noćni život preselio se u ilegalne barove, gdje su džez muzičari često nastupali, a gangsterska kultura postala je dio američkog folklora.
Društvo se podijelilo na one koji su podržavali prohibiciju i one koji su je potajno (ili otvoreno) kršili. Upravo zbog toga, ovaj period ostao je jedan od najkontroverznijih u američkoj istoriji.
Prohibicija u SAD-u pokazala je kako zabrane ne mogu uvijek eliminisati društvene probleme, već ih u nekim slučajevima mogu i pogoršati. Iako su zagovornici vjerovali da će zabrana alkohola donijeti pozitivne promjene, stvarnost je pokazala drugačije – kriminal je porastao, korupcija se proširila, a zakon je na kraju morao biti povučen.
Blejnov zakon od 17. februara 1933. godine bio je prvi signal da je prohibicija na svom kraju, a konačno ukidanje 5. decembra iste godine ostaje jedna od najvažnijih odluka u modernoj američkoj istoriji.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.