Svake godine, 9. februara obilježava se Svjetski dan pice.
Nema mjesta na svijetu na kojem se ne zna šta je pica (pizza). Uobičajeno je mišljenje da pica potiče iz Italije. Međutim, to nije tačno.
Smišljena je još u antičkoj Grčkoj čim su Grci usavršili “tajnu” miješanja brašna s vodom. Isprva je to bio pljosnati hljeb koji se pekao ispod užarenog kamena, a drevni “pica-majstori” premazivali su ga uljem pomiješanim sa začinima.
Izgled kakav nam je danas poznat, poprimila je vjerojatno tek negdje krajem 16. ili početkom 17. vijeka, kada je iz Amerike u Evropu stigao paradajz, bez kojeg danas picu gotovo ne možemo zamisliti.
U 18. vijeku, ova “pogača premazana umakom od paradajza” stiže do Napulja, u Italiji. Pica se, već tada pod tim imenom, počela peći i prodavati po trgovima.
Davne 1830. godine u Napulju je postojala prva picerija koja je poslovala u zatvorenim prostorijama. Prije toga, picerije su postojale samo kao prodajni pultovi na otvorenom. I danas, kada se pica raširila po cijelom svijetu, Napulj je ostao grad u kojem je pica više od običnog jela.
Naziv pica potiče od riječi “picea” i “piza” kojima su se na području Sicilije i Kalabrije na lokalnom dijalektu latinskog jezika nazivale pogače.
Svakog 9. februara, povodom Svjetskog dana pice, u različitim dijelovima svijeta održavaju se takmičenja i događaji.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.