Dok se svijet oporavljao od razaranja i gradio novu budućnost, jedan čovjek je u nepreglednim džunglama Filipina decenijama čuvao stražu, uvjeren da carstvo i dalje računa na njega.
Priča o Hiru Onodi je najekstremniji primjer odanosti vojničkoj zakletvi ikada zabilježen.
Strogo naređenje: Bez predaje i samoubistva
Hiro Onoda (19. mart 1922 – 16. januar 2014) bio je obavještajni oficir Carske japanske vojske. Njegova nevjerovatna saga počinje 26. decembra 1944. godine, kada je poslat na ostrvo Lubang na Filipinima.
Njegov pretpostavljeni, major Jošimi Taniguči, dao mu je naredbu koju je Onoda shvatio bukvalno: da vodi gerilske operacije i da se nipošto ne predaje, niti da sebi oduzme život.
Ta komanda postala je njegov jedini zakon u narednih skoro 30 godina.
Život utvare: Tri decenije u džungli
Kada su savezničke snage zauzele Lubang u februaru 1945. godine, Onoda se sa trojicom saboraca povukao u planinsku unutrašnjost.
Iako se Japan zvanično predao 2. septembra 1945, on je letke koji su bacani iz aviona smatrao neprijateljskom propagandom.
Preživljavali su jedući banane, kokose i ukradenu stoku, stalno se krećući kako bi izbjegli filipinsku policiju. Jedan po jedan, njegovi saborci su odustajali ili ginuli:
- Akaču se predao 1950. godine.
- Šimada je ubijen u razmjeni vatre 1954. godine.
- Kozuka je stradao 1972. godine, ostavljajući Onodu potpuno samog.
Susret koji je promijenio istoriju
Onodin “rat” prekinuo je mladi japanski istraživač Nori Suzuki 1974. godine. Suzuki je uspio da pronađe legendarnog vojnika, ali Onoda je ostao nepokolebljiv, odbio je da položi oružje bez direktnog naređenja svog komandanta.
Tek kada je penzionisani major Taniguči, koji je u međuvremenu postao prodavac knjiga, doputovao na ostrvo i zvanično ga razriješio dužnosti 9. marta 1974. godine, Onoda je predao svoju pušku Arisaka, municiju i ručne bombe.
Povratak u nepoznati Japan
Sutradan, 10. marta 1974. godine, Onoda se predao filipinskim vlastima. Tadašnji predsjednik Ferdinand Markos ga je pomilovao, prepoznajući u njemu tragičnu žrtvu fanatične odanosti.
Povratak u domovinu bio je šok. Onoda se teško mirio sa modernim Japanom koji je postao potrošačko društvo, daleko od tradicionalnih vrijednosti koje je on čuvao u džungli.
Zbog toga se 1975. preselio u Brazil gdje je postao farmer, da bi se kasnije vratio u Japan i osnovao školu preživljavanja za mlade.
Nasljeđe: Simbol dužnosti ili besmisla?
Hiro Onoda je preminuo u Tokiju u 91. godini. Za jedne je ostao heroj i simbol neuništivog samurajskog duha (bushido), dok su ga drugi kritikovali zbog uzaludnosti njegovog otpora koji je odnio živote nevinih civila na Lubangu.
Njegova autobiografija pod naslovom “Bez predaje: Moj tridesetogodišnji rat” (No Surrender: My Thirty-Year War) ostaje svjedočanstvo o granicama ljudske izdržljivosti i snazi uvjerenja koja mogu da zaustave vrijeme.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.