Rijetko kada ćete upoznati osobu koja ne voli da jede picu, a postala je toliko popularna da je ima na svakom ćošku u skoro svakoj zemlji.
Međutim, kada se otvori rasprava o tankom ili debelom tijestu, kečapu ili kuvanom paradajzu, stavljanju šunke, tunjevine, luka ili jaja na picu, rijetko koje dvije osobe će se složiti oko toga šta picu čini picom.
Marijana Mandić već 27 godina radi kao pica majstorica i tvrdi da ne treba baš sve što nam padne na pamet da stavimo na picu, prenosi BBC.
Kako je nastala pica
Moglo bi se reći da je pica u prvom obliku nastala još 10. vijeku, u Napulju. Ljudi su pripremali pogaču sa umakom od paradajza i malo naribanog sira za užinu.
Onakva kakvu danas poznajemo nastala je 1889. godine, a originalni recept – umak od paradajza, mocarela, origano i bosiljak – mijenjao se od kulture do kulture.
Tako u Japanu vole da dodaju lignje i majonez, na Havajima stavljaju ananas, a novost je i kivi kao dodatak. Iako se smatra nezdravim jelom i prosečna energetska vrednost dva velika komada pice je otprilike 744 kalorije, stručnjaci su otkrili da jedenjem pice jednom nedeljno smanjujete rizik od raka zahvaljujući sosu od paradajza koji sadrži likopen – vjerovatno najsnažniji antioksidans – i siru koji sadrži kalcijum i kalijum.
U Johanesburgu se 1990. godine napravila najveća pica ikada – bilo je potrebno 500 kilograma brašna, 800 kilograma sira i 900 kilograma sosa od paradajza. Bila je široka čak 37,4 metra.
Taj rekord nadmašio je jedan vlasnik restorana u Americi 15 godina kasnije. Uz pomoć 200 ljudi napravio je picu koja je sadržala 1800 kilograma sira i 317 kilograma sosa. Svojim remek-djelom nahranio je svakog stanovnika sa čak 10 kriški!
Srpska Cafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.