Vršnjačko nasilje sve je prisutnije u školama, a stručna pomoć se rjeđe traži na inicijativu roditelja, češće po zahtjevu škole, izjavila je Dejana Cocić Hadžiibrahimović, rukovodilac Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u Doboju.
Hadžiibrahimovićeva je rekla da su djeca ono što su njihovi roditelji i čemu su ih naučili, da vaspitanje kreće od momenta kada se dijete rodi.
Ona je istakla da se agresivnost, kao i empatija, uči u porodici u kojoj su danas zamijenjene uloge, djeci se ispunjavaju sve želje bez uspostavljanja jasnih granica u vaspitanju.
– Mislim da nikada nije bilo više priče o empatiji, a manje njenog prisustva, kao i govora o moralu, a manje istog. Ne znam da li smo danas empatično društvo ali znam da dosta stvari polazi iz kuće – rekla je Hadžiibrahimovićeva.
Hadžiibrahimovićeva kaže da se agresija danas ispoljava podjednako kod oba pola, da više ne postoje starosne granice, a manifestuje se već u najranijem uzrastu.
– Ako je dijete do osme godine agresivno, ako do tada niste ništa napravili ili koristi agresivne obrasce da bi došlo do cilja, poslije nećete ništa napraviti – objasnila je Hadžiibrahimovićeva.
Ispoljavanje agresivnost razlikuje se tokom odrastanja, a prvi znaci ljutnje mogu se manifestovati kod beba već u sedmom mjesecu i ukoliko je roditelji ne uoče na vrijeme i socijalno preoblikuju, ona se ispoljava i u zrelijoj dobi.
Hadžiibrahimovićeva je navela da na agresivno ponašanje kod predškolske djece utiče porodična dinamika i izloženost ekranima, te preporučuje da djecu do treće godine ne treba izlagati nikakvim vrstama ekrana.
Ona kaže da osobe kojima je agresivnost crta ličnosti i koji cijeli život reaguju agresivno na frustraciju, to ne prepoznaju kao problem jer je to njihov stil života.
Takvi ljudi dolaze po stručnu pomoć tek kada su već u konfliktu, po preporuci ili obavezujućem nalogu ustanove.
Istakla je i da je u školama danas sve pristunije vršnjačko nasilje i da je u nedostatku adekvatne kazne žrtva potencijalni zlostavljač.
Agresivnost kod adolescenata izaziva veće posljedice, a istraživanja ukazuju da su u 80 odsto takvih slučajava stilovi vaspitanja i roditeljski pristup bili agresivni ili su i sami prošli kroz traumu.
Adolescenti se u Centar javaljaju često udruženo sa psihoaktivnim supstancama, alkoholizmom, prekršajima ili poremećajima u ponašanju.
Hadžiibrahimović je napomenula da i mediji utiču na agresivno ponašanje u skladu sa uzrastom, da agresivniji sadržaji privlače agresivnije ljude.
Kada je u pitanju empatija, i ona se uči od malih nogu, a kod djeteta se prepoznaje već sa napunjenih godinu dana.
Prema njenim riječima, u porodicama u kojima postoji autoritet najmanji je rizik od manifestacije agresivnosti.
Pojasnila se da su ratne generacije djece, čiji su roditelji učesnici rata i nosioci ratnih trauma, niskotolerantne na frustraciju sa smanjenim mogućnostima da organizuju život po ulasku u bračnu zajednicu bez pomoći starijih članova porodice, nespremni na promjene, a sa druge strane imaju naglašeni strah za dijete.
– To za posljedicu ima da kod njihove djece ne postoji autoritet već naučeno ponašanje – rekla je Hadžiibrahimovićeva i navela podatak iz ranijeg perioda kada svega šestoro djece u odjeljenju nije znalo da zaveže pertlu u prvom razredu osnovne škole, a danas je obrnuta situacija.
Isto tako, kaže, zbog raznih razloga danas su bez autoriteta ostali i nastavnici u školama, pa ponašanje djece u školi predstavlja u stvari njihovo ponašanje u kući, čemu su ih naučili roditelji.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.