Zašto se Krivi toranj u Pizi i slične građevine naginju, ali i dalje prkose gravitaciji?

Krivi toranj u Pizi jedno je od najprepoznatljivijih obilježja u Italiji. Međutim, to nije jedina građevina koja se naginje na jednu stranu – od „Kuća koje plešu” u Holandiji do kineske Pagode Tigrovog brda, ove „klimave” znamenitosti privlače pažnju širom svijeta.

Postavlja se pitanje zbog čega se one uopšte krive i zašto to nužno ne znači da će se srušiti?

Uzroci naginjanja građevina

Postoji nekoliko razloga zašto se građevine krive na jednu stranu, prema riječima doktorke Mendi Korf, docentkinje iz geotehničke prakse na Tehnološkom univerzitetu Delft u Deltaresu, u Holandiji.

U nekim slučajevima, kao što su kultne holandske „Kuće koje plešu”, razlog leži u vrsti upotrijebljenog temelja.

– U centru Amsterdama, većina kuća građena je uz pomoć drvenih stubova – kaže Korf.

Ona objašnjava da su stubovi postavljeni u parovima ispod zidova i fasada zgrada. Ukopani su 12 metara u zemlju, koja se sastoji od meke gline, treseta ili pijeska.

– Ako stubovi ostanu čitavi, onda se ništa neće desiti tim kućama – kaže ona.

Međutim, dodaje da ako stubovi počnu da propadaju ili trunu, javljaju se pukotine, pa neravnomjerno propadanje ili raspoređivanje težine može dovesti do toga da se građevine vremenom nakrive, piše BBC na srpskom.

Specifičan slučaj u Pizi

Stanje tla takođe može uzrokovati naginjanje građevine na jednu stranu, što je upravo slučaj sa legendarnim tornjem u Pizi.

Nunciante Skvelja, profesor mehanike tla i temelja na Univerzitetu u Pizi, dio je tima koji nadzire naginjanje ovog tornja.

– Toranj je počeo da se krivi od samog početka izgradnje zbog ekstremne mekoće tla. Potonuo je za između tri i četiri metra“, rekao je Skvelja za radio emisiju BBC-ja.

Građevine se mogu nakriviti i zbog ljudskih izmjena na tlu, kao što je toranj Oude Kerk (Oude Kerk), odnosno Stara crkva u Delftu.

– Mnogo je manje poznat, ali se krivi na isti način kao i toranj u Pizi. Krivi se prema kanalu, zato što je zemlja na jednoj strani iskopana iz kanala i mekša je sa te strane. Dakle, manje je pritiska koji ga drži uspravnim i kad su ga izgradili, počeo je da se krivi – kaže Korf.

Izmjene u podzemnim vodama takođe mogu dovesti do krivljenja zgrade. Ponekad, kako navodi Korfova, zgrade mogu da se krive planski:

– Mnoge kuće u Amsterdamu napravljene su tako da se krive prema napred, zato što su na taj način trgovačke kuće bile građene u prošlosti. Često su bile građene duž kanala radi skladištenja i za lakši transport do kuće, bile su zapravo građene tako da se naginju prema napred.

Dakle, ako se krive prema napred, to ne znači da tu postoji neki problem. Budući da kad se krive postrance, onda zasigurno znate da to nije bila namjera – kaže ona.

Kako se ispravlja nagib i kada nastaje opasnost?

S obzirom na sve te građevine koje se krive, zašto nismo više zabrinuti?

Zgrada koja se krivi ne znači nužno da nije građevinski čvrsta, prema mišljenju doktorke Korf.

– Mora poprilično da se iskrivi da bi bila građevinski nestabilna – kaže ima.

Ipak, ponekad naginjanje mora da se koriguje, kao što je bio slučaj sa Krivim tornjem u Pizi. Iako je toranj počeo da se krivi veoma rano, mjerenja su pokazala da se stanje pogoršalo u 20. vijeku, uz postojano povećanje nagiba.

– Situacija je bila veoma zabrinjavajuća – kaže Skvelja.

Okidač za akciju uslijedio je 1989. godine, kada se srušio Gradski toranj u italijanskom gradu Paviji (Pavia). Prema Skveljinim riječima, to je bio „okidač“ i toranj u Pizi je zatvoren naredne godine.

Bilo je mnogo ideja kako neznatno ojačati Krivi toranj u Pizi da bi ponovo postao bezbjedan.

– Tehnika koja je izabrana bila je izvlačenje tla. Bez dodirivanja samog tornja, sa sjeverne strane građevine izvučeno je 37 kubnih metara zemlje – kaže Skvelja.

Nakon radova, toranj je ponovo otvoren 11 godina kasnije.

Izazovi stabilizacije i visoki troškovi

Ovaj metod ispravljanja zgrade nije uobičajen, napominje Korfova.

– On je veoma poseban za Pizu. U normalnim okolnostima, ne biste to radili – dodaje ona.

Ako zgrada koja se krivi ima drvene stubove, kao što je slučaj sa kućama u Amsterdamu, zamjena temelja može spriječiti pogoršanje nagiba. Međutim, to je „invazivno“ i podrazumijeva uklanjanje čitavog prizemlja.

Krivljenje je moguće korigovati i podizanjem kuće na isti način na koji se podiže automobil radi zamjene točka, navodi Korfova, ali upozorava da to ponekad može donijeti više štete nego koristi.

– Ako je mnogo kriva, veoma je opasno ispraviti je zato što se kuća na neki način prilagodila na to što se iskrivila. Morate da budete veoma oprezni da makar ne pogoršate stvari – kaže ona.

Iako se određene zgrade mogu stabilizovati, postoje i jasne mane.

– Ljudi mogu da urade svakakve stvari sa zgradama, sve je moguće. Ali košta poprilično mnogo i komplikovano je – kaže Korf.

Uticaj klimatskih promjena na stabilnost temelja

Istraživanje doktorke Korf pokazalo je da samo u Holandiji ima oko 75.000 kuća izgrađenih na stubovima koje su u opasnosti od oštećenja, dok je skoro tri puta više njih ugroženo zbog plitkih temelja.

Ovi problemi bi mogli dodatno da se pogoršaju.

– Uz klimatske promjene i promjene podzemnih voda, ponekad se dešavaju brže promjene – kaže Korf.

Ukoliko se gornja granica podzemnih voda spusti niže, drveni stubovi postaju izloženi vazduhu, što može ubrzati njihovo propadanje. Promjene u podzemnim vodama mogu uticati i na slojeve tla, što stvara domino efekat na kuće sa različitim vrstama temelja. Ipak, ona dodaje da je to veoma spor proces.

Nakon 11 godina radova na stabilizaciji, koji su završeni 2001. godine, nagib Krivog tornja u Pizi smanjio se za više od 40 centimetara. Inženjeri vjeruju da je njegova budućnost bezbjedna za najmanje narednih 200 godina.

BBC na srpskom

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.