Dovoljno je nekoliko zdravstvenih snimaka na društvenim mrežama da ponašanja koja ranije niste ni primjećivali počnete da tumačite kao moguće simptome nekog poremećaja.
Stručnjaci ovaj fenomen nazivaju „pozajmljivanje simptoma“ i upozoravaju da algoritmi mogu dodatno da pojačaju problem.
Šta je „pozajmljivanje simptoma“?
Fenomen je poznat kao „pozajmljivanje simptoma“, a odnosi se na situaciju u kojoj često izlaganje tuđim simptomima dovodi do toga da osoba počinje da primjećuje, drugačije tumači ili očekuje slične senzacije i ponašanja kod sebe.
Kako objašnjava Džozef Njuton, osnivač aplikacije za zdravstvenu anksioznost Condri, to ne znači da osoba svjesno imitira druge ili izmišlja ono što osjeća.
Pažnja, očekivanje i anksioznost mogu jednostavno da učine mnogo primjetnijim nešto što je ranije prolazilo nezapaženo.
Jedan od najjednostavnijih primjera nema nikakve veze sa bolešću.
Ako vam neko kaže da obratite pažnju na to kako osjećate jezik u ustima, vrlo brzo ćete teško moći da prestanete da ga primjećujete.
Jezik se nije promijenio, promijenila se pažnja.
Sličan mehanizam može da se pojavi i nakon gledanja zdravstvenih snimaka na društvenim mrežama.
Algoritam dodatno pojačava problem
Društvene mreže imaju još jedan važan faktor. Nakon svega nekoliko interakcija sa određenom temom, korisniku može da bude ponuđeno sve više sličnog sadržaja.
Tako osoba koja pogleda nekoliko snimaka o ADHD-u može uskoro da dobije čitav niz novih videa o istom poremećaju.
Poslije određenog vremena može da stekne utisak da se veliki broj osobina opisanih u tim snimcima odnosi upravo na nju.
Upravo tu počinje problem: prepoznavanje pojedinačnog ponašanja može da preraste u traženje simptoma.
TikTok je pun sadržaja o ADHD-u, ali kvalitet varira
ADHD je postao jedna od veoma popularnih zdravstvenih tema na TikToku, ali istraživanja pokazuju da kvalitet informacija značajno varira.
Jedna često citirana analiza 100 popularnih TikTok snimaka o ADHD-u pokazala je da je 52 odsto klasifikovano kao obmanjujuće, dok je svega 21 odsto ocijenjeno kao korisno.
Novije istraživanje otišlo je još dalje.
Analiza 98 popularnih snimaka označenih sa ADHD, objavljena 2026. godine, klasifikovala je čak 89 odsto analiziranih videa kao obmanjujuće.
Među problemima su bili preuveličavanje, netačne tvrdnje i predstavljanje simptoma koji se javljaju kod različitih stanja kao karakterističnih upravo za ADHD.
Gledaoci mogu postati sigurniji u ono što su sami zaključili
Istraživanje Univerziteta Britanske Kolumbije pokazalo je zanimljiv efekat na gledaoce.
Ljudi koji prethodno nisu vjerovali da imaju ADHD postajali su manje sigurni u to nakon gledanja TikTok snimaka, dok su oni koji su se već sami dijagnostikovali postajali uvjereniji da imaju ovaj poremećaj.
To pokazuje koliko način predstavljanja zdravstvenih tema na društvenim mrežama može da utiče na to kako ljudi tumače sopstveno ponašanje.
Društvene mreže ipak mogu da budu korisne
Sadržaj na društvenim mrežama ne mora nužno da bude štetan.
Nekome može da pomogne da prvi put prepozna stvarni problem i odluči da potraži stručnu pomoć.
Granica se pojavljuje kada prepoznavanje preraste u neprestano praćenje sopstvenog ponašanja i traženje novih simptoma.
Zbog toga stručnjaci upozoravaju da kratki video-snimci ne mogu da zamijene kliničku procjenu.
ADHD se ne dijagnostikuje na osnovu jednog simptoma
Kod ADHD-a se dijagnoza ne postavlja zato što se neko povremeno teško koncentriše, odlaže obaveze ili lako gubi pažnju.
Za procjenu su važni trajanje simptoma, njihovo pojavljivanje u različitim oblastima života, razvojna istorija, ali i koliko oni zaista ometaju svakodnevno funkcionisanje.
Drugim riječima, nekoliko minuta sadržaja na TikToku može da pokrene pitanje, ali ne može samo po sebi da da odgovor.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.