Istraživanje među više od 2.000 ljudi pokazalo je da sa svakom narednom godinom dnevno izgovaramo oko 300 riječi manje, dok je pad posebno izražen među mlađima od 25 godina.
Dok razgovore sve češće zamjenjuju poruke, aplikacije i ekrani, naučnici pokušavaju da utvrde šta gubimo kada svakodnevna komunikacija postane nešto što možemo jednostavno preskočiti.
Za 14 godina razgovaramo 28 odsto manje
Na TikToku je posljednjih godina popularan izraz „Gen Z stare“, odnosno „zurenje generacije Zed“.
Odnosi se na bezizražajan, nijem pogled kojim, prema stereotipu koji se širi društvenim mrežama, mladi reaguju kada im se neko obrati, prenosi RTS.
U tipičnom snimku milenijalac ulazi u kafić i pokušava da naruči nešto. Osoba za kasom odgovara sa što manje riječi, pokazuje na natpis ili ekran, a na sljedeće pitanje ponovo odgovara gestom. Na kraju slijede prazan pogled i prevrtanje očima.
Kao i većina uspješnih šala o generacijskim razlikama, i ova je popularna zato što iza pretjerivanja možda postoji stvarna društvena promjena.
Ljudi zaista sve manje razgovaraju.
Analiza više od 2.000 ispitanika, objavljena u julu u časopisu Perspectives on Psychological Science, pokazala je da Amerikanci i stanovnici još nekoliko zemalja sa svakom narednom godinom dnevno izgovore oko 300 riječi manje.
To odgovara smanjenju razgovora od približno dva do tri minuta dnevno za svaku godinu.
Kada se posmatra period od 2005. do 2019. godine, pad broja izgovorenih riječi iznosi čak 28 odsto.
Promjena je posebno izražena kod osoba mlađih od 25 godina.
Kako je razgovor postao nepotreban?
Glavna autorka studije, Valerija Fajfer, docentkinja psihologije na Univerzitetu Misuri u Kanzas Sitiju, do otkrića je zapravo došla slučajno.
Proučavala je razlike u govoru između muškaraca i žena kada je u podacima uočila nešto neočekivano.
Bez obzira na pol, činilo se da ljudi vremenom sve manje govore.
Ponovo je analizirala podatke kako bi provjerila da li obrazac zaista postoji. Tek kada je obuhvatila čitav period od 14 godina, razmjere promjene postale su jasne.
– Kada smo došli do tog uvida, bilo je to veliko i uznemirujuće otkriće – rekla je Fajferova.
Tokom najvećeg dijela ljudske istorije govor nije bio samo jedan od načina komunikacije. Bio je podrazumijevani način.
Ljudi su mogli da pišu pisma, ali su kupovina, traženje puta, upoznavanje nepoznatih osoba, rad sa kolegama i održavanje prijateljstava uglavnom zahtijevali razgovor.
Danas je u mnogim situacijama govor postao neobavezan.
Hrana se naručuje preko ekrana. Put pronalazimo uz pomoć telefona. Kupovina se obavlja preko interneta. Umjesto poziva šaljemo poruku. Čak i nedoumicu zbog koje bismo nekada pitali drugu osobu možemo riješiti pretragom na internetu ili uz pomoć vještačke inteligencije.
Svaka od tih promjena pojedinačno djeluje beznačajno.
Ali kada se sve te neizgovorene rečenice saberu, postavlja se pitanje šta smo njihovim nestankom izgubili.
Da li je razgovor vježba za mozak?
Naučnici već dugo posmatraju promjene u govoru kao svojevrstan prozor u stanje mozga.
Jezičke teškoće česte su kod demencije i drugih neuroloških oboljenja. Neki pacijenti imaju problema da pronađu odgovarajuću riječ, drugi da se izraze ili razumiju ono što im je rečeno.
Veza se uglavnom posmatrala u jednom smjeru: promjene u mozgu dovode do promjena u govoru.
Sada istraživači postavljaju i obrnuto pitanje: može li manje razgovora uticati na funkcionisanje mozga?
Govor je izuzetno složena neurološka aktivnost.
Čak i prilikom izgovaranja obične rečenice mozak mora da pronađe odgovarajuće riječi, organizuje ih, koordinira mišiće potrebne za govor, protumači reakciju sagovornika i pripremi ono što će biti izgovoreno sljedeće, sve u djeliću sekunde.
U tom procesu učestvuju različiti dijelovi mozga, uključujući Brokinu oblast u lijevoj hemisferi, koja ima važnu ulogu u stvaranju i artikulaciji govora.
Zbog toga se nameće pitanje: ako razgovor neprestano aktivira te sisteme, može li on predstavljati svojevrsnu kognitivnu vježbu?
I šta se dešava ako ga sve rjeđe upražnjavamo?
To, naravno, ne znači da će naručivanje hrane preko ekrana izazvati demenciju.
Ali pad svakodnevne komunikacije mogao bi biti dio mnogo šire promjene u načinu na koji kroz kontakte sa drugim ljudima stimulišemo mozak.
Ne razgovaramo samo manje, manje smo i zajedno
Problem je teško odvojiti od još jednog trenda.
Ljudi ne samo da manje razgovaraju, već i manje vremena provode zajedno.
Višedecenijska istraživanja povezuju društvene kontakte i kognitivnu stimulaciju sa boljim zdravstvenim ishodima, dok se društvena izolacija povezuje sa lošijim.
Politikolog sa Harvarda Robert Patnam, autor knjige Bowling Alone iz 2000. godine, pad neposredne komunikacije vidi kao dio mnogo starijeg povlačenja iz zajedničkog života.
Amerikanci su, prema njegovim istraživanjima, počeli da se povlače iz klubova, crkava, komšijskih organizacija i drugih oblika društvenog života još šezdesetih godina prošlog vijeka, nakon širenja televizije, ali mnogo prije pametnih telefona.
Digitalni život je, prema tom tumačenju, možda samo ubrzavao proces koji je već trajao.
– U izvjesnom smislu, to je ono što najviše uznemirava, činjenica da se pad i dalje nastavlja. Čini se nemogućim preokrenuti taj trend – kaže Patnam.
Zašto razgovor nije isto što i poruka?
Posebno je značajna razlika između razgovora uživo i komunikacije porukama.
Tokom neposrednog razgovora radna memorija i pažnja neprestano su aktivne. Treba zapamtiti šta je sagovornik rekao, razumjeti to, odlučiti kako odgovoriti i slušati ga dok istovremeno pripremamo sljedeću rečenicu.
Kod poruka i imejlova dio tog pritiska nestaje.
Poruku možemo pročitati više puta, razmisliti o odgovoru, napisati ga, ispraviti i ponovo prepraviti. Prethodni dio razgovora ostaje na ekranu, pa ne moramo ni da ga pamtimo.
Profesor Univerziteta Džordžtaun Kal Njuport, koji se bavi uticajem tehnologije na društvo, smatra da ljudi sve više izbjegavaju neposredne i telefonske razgovore upravo zato što zahtijevaju više napora.
Ali taj napor je, smatra, važan.
– Problem je u tome što naš društveni mozak žrtvovanje vremena i pažnje za nekog drugog doživljava kao ključni znak važne povezanosti. Zato, kada druženje učinimo lakšim, paradoksalno se osjećamo manje povezano i manje društveno – objašnjava Njuport.
Šta se dogodilo generaciji Zed?
Pad je naročito primjetan kod mladih, zbog čega se razmatra i mogući uticaj pandemije kovida 19.
Mnogi pripadnici generacije Zed proveli su važne godine odrastanja i socijalizacije uz nastavu na daljinu i ograničene neposredne kontakte sa vršnjacima.
Zato se i popularni „Gen Z stare“ različito tumači.
Jedni u njemu vide nepristojnost ili odbojnost prema neobaveznom razgovoru. Drugi smatraju da je riječ o reakciji mladih koji su nesigurni, uznemireni ili jednostavno ne znaju kako da reaguju u neočekivanoj društvenoj situaciji.
Fajferova, međutim, sumnja da najveći gubitak nisu razgovori sa porodicom i bliskim prijateljima, već sitne, usputne komunikacije sa nepoznatim ljudima.
– Odrasla sam u sredini u kojoj, ako idete ulicom i u susret vam naiđe nepoznata osoba, morate da je pozdravite. Imam utisak da se norme mijenjaju u pravcu toga da je sada pristojnije ne razgovarati s nekim – kaže Fajferova.
Istraživanja, međutim, ukazuju da razgovor sa nepoznatima, čak i kada nam u početku djeluje neprijatno, ljude često čini srećnijim i povezanijim nego što očekuju.
Usmeni razgovor, takođe, stvara snažniji osjećaj povezanosti od dopisivanja.
Zato Fajferova posljednjih mjeseci svjesno pokušava da više razgovara.
Komentar upućen vozaču o lijepom jutru pretvorio se u razgovor o putovanju i porodici. Opaska saputnici u avionu otkrila joj je da je to njen prvi let. Čak je i pitanje o toplom ili hladnom napitku u kafiću postalo povod za razgovor.
Nijedna od tih razmjena sama po sebi nije bila naročito važna.
Ali upravo u tome možda i jeste njihova vrijednost.
Svakodnevni razgovor ne mora da bude značajan da bi nas natjerao da slušamo, pamtimo, formulišemo misli, tumačimo druge ljude i odgovorimo im.
– Mislim da ovakvi mali koraci mogu mnogo da doprinesu tome da ponovo steknemo više samopouzdanja u međusobnom razgovoru – zaključuje Fajferova.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.