Nebojša Ristić: Aždaha je na kraju ubila Georgija
Uz sav rizik, a koji nažalost i nije nešto pretjerano velik, da do objave ove kolumne ona dobije povod u vidu smrti još nekog od
Nebojša Ristić
Nebojša Ristić: Loša godina za ruže
Ovom parafrazom country standarda velikog Georgea Jonesa počinjem prošlog petka obećanu kolumnu o onome što je obilježilo 2016. Nauka o životu, poznata kao biologija, je
Nebojša Ristić: Nama Nova godina ništa nije donela
Nije baš da je ništa, ali ovako nekako bi mogao da izgleda sažetak godine koja nam se polako migolji niz prste. Ovo naravno ako pogledamo
Nebojša Ristić: Dok čekaš sabah sa vješticom
Postoje tako neki momenti koji se izdvajaju bez da se oko njih digne silna marketinška halabuka, a rezervisani su za one posebne autore koji žive
Nebojša Ristić: Momci su se vratili u grad
“We used to ride, ride, ride in the long black limousine…” Prije skoro čitave vječnosti, na možda posljednjem važnom i kompaktnom albumu Stonesa, “Tatto You”,
Nebojša Ristić: Kao uragan
Ako sam se prije sedam dana na ovom istom mjestu osjećao prilično glupo što sam morao da otkrivam toplu vodu, zbog Hiss Golden Messengera, sad
Nebojša Ristić: Srce kao bedem
Jedna od temeljnih dilema koja se javi svaki put kad čovjek sjedne da piše o nekom izvođaču koji je manje poznat, a itekako vrijedan pisanja,
Nebojša Ristić: Van je jedan
“Van The Man, Van The Man…!” Tako nekako otprilike završavaju koncerti Vana Morrisona, kada matori namćor odšeta sa bine nakon što je prethodno oduvao sve
Nebojša Ristić: Tvid i džins
Jeff jeste od tvida, pa sadržan je u njegovom prezimenu, ali mnogo je više tkanina u tom geniju nego tek jedna. Mijene kroz koje je
Nebojša Ristić: Kad mlidijah umreti…
Sreo sam je u holu njujorškog “Chelsea” hotela, onako pirgavu i raščupanu. Pitao sam je: “Mala, koga tražiš? Kris Kristoffersona? Pa ja sam Kris Kristofferson!”